Slušajte uživo:

Online radio UM

Gledajte uživo:

Radio u bojama

Slušajte uživo:

Radio Otvorena Mreža

skinlijevo skindesno

SARAJEVO: “Osamdeset četvrte je pao snijeg i skupio se čitav svijet…”

08. 02. 2021 - 10:30
|
|
by N1 - udrimuski.ba
|
foto: screnshot

"Osamdeset četvrte je pao snijeg i skupio se čitav svijet, pa skije na rame i sanke u ruke, put Rajske doline...". Na današnji dan prije 37 godina u Sarajevu su otvorene 14. Zimske olimpijske igre. U konkurenciji su bili japanski Sapporo i zajednička kandidatura dva švedska grada Faluna i Göteborga, ali je Međunarodni olimpijski komitet 1978. godine u Atini odabrao prijestolnicu Bosne i Hercegovine za domaćina XIV Zimskih olimpijskih igara.

“Veliko je zadovoljstvo biti među ljudima koji su organizirali Olimpijske igre, a ja sam imao to zadovoljstvo. Ideja o organizaciji olimpijskih igara nastaje u sredinama koje imaju snažan privredni, kulturni, društveni i sportski razvoj. Sarajevo je 70-ih godina imalo upravo tu dimenziju. To je vrijeme kada su u Sarajevu stasali veliki privredni sistemi, kada je Sarajevo imalo jake klubove u fudbalu, košarci, rukometu, odbojci… To je vrijeme kada je Sarajevo napredovalo u zabavnoj muzici, umjetnosti… To je jedna snažna ekspanzija grada i u tim okolnostima su ljudi iz svih oblasti željeli da naprave još nešto veće. Bili smo sretni da smo dobili povjerenje da organizujemo Zimske olimpijske igre. Sa nama su u konkurenciji bili Švedska i Japan. Japan je tražio ponovo igre, Švedska je nudila odvojeno sportove na snijegu i ledu. Sarajevo je nudilo jedan koncept koji je teško odbiti. Punu koncentraciju i sportova na snijegu i sportova na ledu, činjenicom da je 24 kilometra bilo do mjesta gdje su se održavale alpske discipline, a u samom gradu su bile dvorane u kojima su se održavali sportovi na ledu. Olimpijsko selo je bilo direktno uz aerodrom i sve su to bile okolnosti zbog kojih je Sarajevo dobilo XIV Olimpijske igre”, ističe generalni sekretar Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu – Ahmed Karabegović u specijalu N1 “Olimpijada između sjećanja i nade”.

Otvaranje XIV Zimskih olimpijskih igara pratilo je oko 60.000 Sarajlija, na stadionu Koševo, i preko dvije milijarde ljudi putem televizijskog prijenosa. Olimpijski plamen je upalila klizačica Sanda Dubravčić.

“Često me pitaju da li je čast bila raditi prijenose na Olimpijskim igrama. Kada se realizuje kako treba, onda je naravno i čast. Iz ove perspektive mogu reći – Bila mi je čast da to radim. Te 1984. na otvaranju Olimpijade imali smo samo osam kamera. Četiri godine ranije u Lake Placidu bilo je 16 kamera. Znači za četiri godine umjesto da se doda, televizijska tehnologija se svela na ono što mi imamo. Najveći problem je bio snimak iz helikoptera, iz vazduha. Postojala je samo jedna frekvencija, koja je bila dozvoljena u to vrijeme – da se po njoj pošalje slika do reportažnih kola. Tu frekvenciju je unaprijed zakupio ABC, tako da smo sliku s te kameri mogli imati samo ako će nam je ABC dati. Oni su bili nakloni prema nama, jer su dobivali sve što su htjeli, bukvalno bez ikakve nadoknade. Organizovali su razgovor s pilotom i sa mnom noć ranije, prije otvaranja, gdje sam se ja s njim dogovorio kuda će on sve ići. Pratiti dolazak baklje sa Skenderije do stadiona i šta će sve pratiti na stadionu i koristio sam te kadrove”, kaže glavni reditelj Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu – Slaviša Mašić.

Igre su među učesnicima, a i među gledateljima ostale u vrlo dobrom sjećanju. Domaćinima je posebno bilo drago što je slovenski alpski skijaš Jure Franko osvojio srebrnu medalju u veleslalomu – prvu medalju koju će Jugoslavija dobiti na zimskim olimpijadama. Franka su Sarajlije na skijalištu bodrile s transparentima na kojima je pisalo “Volimo Jureka, više od bureka”.

U Olimpijskom muzeju u Sarajevu danas se ponajviše zahvaljujući Edinu Numankadiću može vidjeti postavka o organizaciji pripremi i realizaciji ZOI ‘84, ali i kolekcija umjetničkih dijela (Mapa svjetske grafike Art&Sport) Andyja Warhola, Michelangela Pistoletta, Henryja Moorea…

“Ja ovo radim 38 godina. Tri puta ja obnavljam Olimpijski muzej. Pravili smo ga 1983., spašavali 1992. Obnovili smo ga 2004. godine na 20. godišnjicu u Zetri i sada smo ovdje. Kada smo krenuli u organizaciju Olimpijade niko nije mogao ni sanjati da će to biti najbolje organizovane igre do tada, a to otkriva kakve potencijale ima Bosna i Hercegovina. Doduše onda je bila cijela Jugoslavija uključena u organizaciju. Čovjek mora vjerovati u sebe. Potrebno je samo pametna i ozbiljna organizacija. Imati viziju i cilj i na kraju se sve organizuje. Ja sam imao akreditaciju za sva takmičenja i borilišta na Zimskim olimpijskim igrama u Sarajevu. Na kraju ja zbog obaveza u Olimpijskom muzeju nisam mogao otići ni na jedno takmičenje. Ja sam slao taksi da mi donese košlju da mogu presvući. Od osam ujutro do 10 navečer se radilo”, kaže Edin Numankadić, jedan od značajnijih bosanskohercegovačkih likovnih umjetnika i dugogodišnji direktor Olimpijskog muzeja u Sarajevu i dodaje:

“Izabrali su 20-ak umjetnika da u sklopu ZOI-a naprave tu čuvenu mapu grafike ‘Sport i art’. To je jedinstven dokument. I dan danas ljudi zovu i pitaju kako je to bilo moguće dobiti jednog Andyja Warhola, Henryja Moorea, Pistoletta, Stupicu… Srećom to se realizovalo, ja sam bio čovjek koji je potpisao ugovor za realizaciju mape i drago mi je da je danas ona ovdje izložena i da naši posjetioci mogu vidjeti ta djela. To je jedan od zadnjih radova Warhola pred smrt. I danas u Međunarodnom olimpijskom muzeju u Lozani kao svjedočanstvo o sarajevskoj Olimpijadi stoje dvije grafike iz ove mape.”

Poseban je spektakl bio na Malom polju na Igmanu gdje je održano takmičenje u skijaškim skokovima. Sarajevu se predstavio jedan od najboljih skakača koje je svijet ikada vidio, a neki će reći i najbolji – Matti Nykanen, kao i njegov veliki rival – Jens Weißflog. Na naslovnici tadašnjeg Oslobođenja pisalo je “Nykanen preletio Igman”.

Takmičenje na Malom polju pratilo je oko 70.000 ljudi, a ukupno je na Zimskim olimpijskim igrama u Sarajevu prodato 696.000 ulaznica. Uzdanica Jugoslavije bio je Primož Ulaga.

“Neću nikada zaboraviti tu 1984. godinu, pa na kraju nisam bio ni uspješan, ali svejedno. Znam da su ljudi odlični, svugdje po svijetu ih sretnem kada putujemo. To su vrlo pozitivne priče i nadam se da će ponovo biti skijaških skokova u Bosni i Hercegovini. Toliko ljudi koliko je bilo na takmičenju u skokovima… U skokovima na Igmanu je bilo, na mojoj prvoj utakmici, 70-80.000 ljudi. Pamtit ću po igre po ljudima, Sarajlijama… Nudili su nam svuda sve. Stvarno odličan osjećaj”, prisjetio se za N1 Ulaga.

Zahvaljujući Zimskim olimpijskim igrama u skokove se zaljubio i Selver Merdanović – skakač koji drži nacionalni rekord Bosne i Hercegovine sa skokom od 128 metara u Zakopanama.

“Bavio sam se skijaškim skokovima, isključivio zahvaljujući organizaciji Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu 1984. godine. Tu u jednom dijelu ove šume na Malom polju nalazi se i jedna jelka na kojoj sam ja bio. Dobro se sjećam da je ovdje ovaj plato vrvio od publike. Kažu da je bilo negdje oko 100.000 gledalaca, a ja kao klinac nisam mogao ništa da vidim pa sam se popeo na jednu od ovih jelki”, kaže Merdanović.

XIV zimske olimpijske igre bile su održane od 8. do 19. februara. U programu je bilo alpsko skijanje (Bjelašnica i Jahorina), bob i sankanje (Trebević), hokej i umjetničko klizanje (Zetra i Skenderija), biatlon, nordijsko skijanje i skokovi (Igman). Na ovim igrama prijavilo se 49 nacionalnih olimpijskih komiteta. U Sarajevo je stigao rekordan broj učesnika (preko 2500). Sarajevo je otvorilo vrata i poželilo dobrodošlicu svima.

Velike zvijezde Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu bili su i britanski par u umjetničkom klizanju Jayne Torvill i Christopher Dean, kao i legendarna Katarina Witt. Izuzetno zanimljv bio je i turnir u hokeju. Samo četiri ranije Amerikanci su napravili čudo na ledu u Lake Placidu. Sa praktično amaterskom ekipom pobijedili su moćne Sovjete koji su na prethodnih šest igara osvojili pet zlatnih medalja. U Sarajevu su stigle legende poput Slave Fetisova, Vladislava Tretjaka i Sergeja Makarova. Veliku pažnju privukla su i takmičenja na Trebeviću, a bob i sankaška staza i danas bi bila najatraktivnija na svijetu.

“Ova staza je zasigurno u to vrijeme bila najbolja, najljepša, najsigurnija, najbrža i najatraktivnija staza, kao i najpreglednija, jer su gledatelji mogli pristupiti stazi i pogledati izbliza kako to izgleda kada bob ili sanke prođu pored njih velikom brzinom. Ova staza zaista važi i dan danas bi bila sigurno najbolja. Ja to mogu sa sigurnošću reći, jer sam na svim tim stazam u svijetu bio. Kada bi se obnovila sigurno bi i danas bila najljepša”, kaže Senad Omanović, trostruki prvak Jugoslavije u jednosjedu, a danas trener sankaške reprezentacije BiH i Mirze Nikolajeva.

Na ceremoniji zatvaranja Zimskih olimpijskih igara tadašnji predsjednik Međunarodnog organizacionog komiteta Juan Antonio Samaranch je rekao kako je Sarajevo najbolji organizator Zimskih olimpijskih igara do tada u njihovoj historiji. “Doviđenja drago Sarajevo”, bile su riječi  Samarancha.

Među građanima Sarajeva i Bosne i Hercegovine, sportistima koji su sudjelovali na Zimskim olimpijskim igrama, kao i onima koji danas predstavljaju BiH na svjetskim takmičenjima olimpijski duh i dalje živi. Bosna i Hercegovina i danas, kao i te 1984. godine, ima veliki prirodni potencijal za zimske sportove, ali, nažalost, politika i oni koji u svojim rukama drže poluge moći u suštoj su suprotnosti s duhom olimpizma. Danas živimo od sjećanja s nadom u bolje sutra.

 



Preporučujemo