Slušajte uživo:

Online radio UM

Gledajte uživo:

Radio u bojama

Slušajte uživo:

Radio Otvorena Mreža

Nakon slučaja Alme Smajić, zahvaljujući Batku, zaustavljen proces ilegalnih transplantacija u BiH

10. 11. 2020 - 19:54
|
|
by udrimuski.ba
|
foto: udrimuski.ba

Prije sedam godina, 5. januara 2013.godine u Francuskoj je, kroz kadeverični program, transplantirana Alma Smajić. Njena transplantacija je povezala OM sa vrhunskim ljekarom iz Francuske, dr Rostangom, koji je i do danas ostao u programu, a spasio je mnoge pacijente. Alma je, u emisiji Udri muški, ispričala svoju životnu priču.

„Danas živim slobodno, ne razmišljam kad ću na dijalizu, uživam u svakom danu i zahvaljujem Bogu dragom što nisam više vezana za taj aparat. Jednostavno živim zdravo, živim normalno. Za sedam godina nisam imala nikakvih komplikacija.Prije 15 dana sam radila nalaze i svaki put ih šaljem dr Rostangu. Svih ovih sedam godina smo u kontaktu. Zna se desiti da pošaljem nalaze u deset sati, a da samo nakon nekoliko minuta dobijem odgovor kakvi su moji nalazi. Dr Rostang nikada nije upitao za moje zdravlje, a da prije toga ne pita kako su moje djevojčice, koliko imaju godina, kakvo je njihovo zdravstveno stanje, a svaki put traži i da vidi njihove slike. On kako god vodi računa o mom zdravlju, tako vodi računa i o zdravlju mojih djevojčica. Za tog čovjeka, ja imam samo riječi hvale. Prvo mi je otac, pa onda doktor. Takav se čovjek više roditi neće.“

Alma je samo godinu dana nakon transplantacije iznijela blizanačku trudnoću, koju ljekari u BiH nisu ohrabrivali. Kaže da su je svaki put upozoravali da je to ogroman rizik po njeno zdravlje.

„Svaki put bih se u suzama vratila sa kontrole. Napadali su me, znam li ja šta radim, znam li koliki je to rizik, da ja ugrožavam svoj život i da to ne bih nikako smjela da radim. Ja ništa nisam uradila na svoju ruku. Meni da dr Rostang nije rekao na kontroli da smijem ostati trudna, ja to nikad ne bih ni pokušala. Ali on je meni sve objasnio kako i šta će biti. Sve vrijeme bili smo u kontaktu i ja sam se u to upustila. Hvala Bogu sve se završilo kako je najbolje.“

Kad je došlo vrijeme poroda, dr Rostang je bio tu.

„Došao je i radi mene. 28.aprila je bio u Sarajevu,a ja sam se već 30.aprila porodila. Na Jezeru sam imala dobar i korektan odnos sa doktorima. Tako su me fino primili, surađivali su sa mnom sve vrijeme. Nakon poroda su me izolovali u intenzivnoj njezi da me zaštite, nisu htjeli da budem sa drugim pacijentima,zbog toga što sam transplantirana. Fer su baš bili prema meni na Jezeru. Stvarno jesu.“

Prije nego što je, 2013.godine, Alma uspješno transplantirana, njen život je, kaže, bio pakao.

„To je bio život bez života. Četiri godine sam bila na dijalizi, a ja to stvarno nisam podnosila, od prvog dana. Na početku sam imala i neku nadu, jer je moja mama trebala da mi da bubreg, ali ona je dobila šećer i nije mogla. Tad sam izgubila nadu, svaki dan mi je bio sve gori i gori na dijalizi. Psihički sam bila pala skroz. Nisam mogla podnijeti da sam sa svojih 27 godina završila na dijalizi. Ljudi koji su ležali oko mene uglavnom su imali sedamdeset, osamdeset , šezdeset godina. To je skroz loše na mene utjecalo, svako drugi dan ideš, malo ose oporaviš jedan dan, pa sutra opet isto. Svako drugi dan pakao. „

Direktor Otvorene mreže, Almir Čehajić Batko tada je odlučio pronaći Dr Rostanga, za kojeg je znao da može pomoći Almi u momentu kada se ona, iz očaja, odlučila za ilegalnu transplantaciju.

„Ja i moja mama smo došle Batku. Sjećam se kao da je bilo juče,mada tome možda ima i deset godina. Ja sam imala određenu količinu novca. Došla sam Batku da mi pomogne da skupim još para za ilegalnu transplantaciju. Znači ,idem u nepoznatom pravcu. Idem sa čovjekom kojem ne smijem reći ni kako se zovem  ni gdje idem. Samo idem na transplantaciju, idemo ja i taj čovjek, nosim pasoš i kofer, ni moji roditelji ne znaju gdje ja idem. Kad sam došla i to sve Batku rekla, čovjek me blijedo gledao. Tražio je da ponovim još jednom to što sam mu ispričala. Sve sam opet ponovila kako je i meni taj čovjek rekao, šta mi treba, koliko mi para treba da idem negdje tamo u Indiju, Pakistan, nemam ni ja pojma. Batko je tada rekao:“ Ne, Alma! Ja ću ti pomoći, ali ne na takav način. Ja ti ne mogu i neću pomoći da to tako radiš, da ideš, a ne znaš ni gdje ideš. Pomoći ću ti da ideš legalnim putem, da država BiH stoji iza tebe.“ Ja sad malo osjećam i krivicu, zbog mene je sve ovo i počelo. Batko je rekao da nikada nije imao namjeru da ovo radi ni za bubrege ni za transplantacije, preko mene je to sve i krenulo. Zato me je baš i pogodilo ovo što se desilo Batku, da je on sad u zatvoru. Jednostavno, tog čovjeka da nije bilo, ja sad ne bi bila među živima, uopšte“, vidno potresena i kroz suze je ispričala Alma.

Nakon Alminog slučaja, zahvaljujući Batku, zaustavljen je proces ilegalnih transplantacija u BiH. Nije dozvolio da pacijenti iz BiH na taj način traže svoj spas. Formiran je program Otvorene mreže,potpisan je ugovor sa Francuskom na osnovu kojeg su državljani naše zemlje ravnopravno stali na listu francuskih državljana, da zajedno čekaju šansu za novi život.

„Želim da se zahvalim svima, nadam se da će ovo sa Batkom što prije proći, da će sve biti kako treba, ja sam uz njega sve vrijeme. Sutra, bilo šta da bude potrebno,slobodno me zovite, tu sam. Doći ću, ispričaću svoju životnu priču, gdje god bude trebalo. Ako bude trebalo i djevojčice dolaze sa mnom“, poručila je Alma za kraj.