Piše Nina Pašić - Hodžić

Ako je iko zahvalniji od mene Otvorenoj mreži i Almir Čehajić Batko, mom Batku, onda je to moja mama koja u životu ima samo mene, a ovaj čovjek joj je vratio jedino dijete. Da nije bilo njega i ostalih kolega, vjerovatno bi me se šaka ljudi sjetila jedino na godišnjicu moje smrti, jer je u određenom trenutku bila izvjesna.

Ako je iko zahvalniji od mene Davor Gaj, mom Dači, onda je to moja mama, jer je taj čovjek 24h brinuo o njenom djetetu u stranoj državi, kuhao, brisao suze, ohrabrivao, tjerao strah i izvlačio osmijeh na lice, posebno kada je bilo guravo. I ne samo meni, nego i svim drugim pacijentima s kojima je išao u pratnji. Vjerujem da će oni to i sami potvrditi.

Davor je najveći čovjek, insan i najbolje stvorenje na svijetu koje će svoj zadnji zalogaj dati nekom drugom.

Možda zvuči pristrasno i subjektivno, jer smo igrom slučaja i radne kolege, i jeste pomalo, ali ja sam, pored drugih uspješno transplantiranih i još uvijek živih ljudi, savršen primjer transparentnosti, truda, rada, volje i brige ove organizacije za ljude iz BiH.

Stoga, svoju punu podršku pružam Otvorenoj mreži, mom Batku i mom Davoru i zauvijek sam tu, uz njih, zajedno- srcem i dušom, jer i oni su bili za mene i za moju mamu. Za mene da mi pruže novi život – za mamu da joj vrate najdragocjenije što ima!