Slušajte uživo:

Online radio UM

Gledajte uživo:

Radio u bojama

Slušajte uživo:

Radio Otvorena Mreža

skinlijevo skindesno

Historičari složni: Dijalog između fašizma i antifašizma nije moguć

26. 06. 2020 - 05:45
|
|
by udrimuski.ba - Vijesti.ba
|
foto: ilustracija

Ured ministrice civilnih poslova BiH Ankice Gudeljević organizovao je u srijedu u Sarajevu Okrugli sto "Lustracija između fašizma i antifašizma".

U pozivu organzitora navedeno je da se Okrugli sto organizuje "u duhu harmoniziranja dijaloga i etnonacionalnih odnosa u BiH, koji su dodatno i vidno narušeni nakon održavanja mise za žrtve s Bleibuškog puta i protesta u Sarajevu".

Poziv da učestvuje na Okruglom stolu odbio je poznati bh. reditelj Dino Mustafić, koji je uputio pismo ministrici Gudeljević kazavši kako nije u mogućnosti prihvatiti poziv za Okrugli sto "Lustracija između fašizma i antifašizma", jer, kako je kazao, nije moguć društveni dijalog na ovako postavljenu temu jer se radi o ozbiljnoj pojmovnoj zbrci koju razumije samo autor naslova Okruglog stola.

"Ne vidim razlog da se Vaše ministarstvo bavi kulturom sjećanja, a posebno lustracijom koja znači zakonsko onemogućavanje ljudi koji su bili aktivni sudionici totalitarnih režima da obavljaju poslove u javnim službama. Nije jasno koga i šta mislite lustrirati u najavljenom dijalogu osim da možda želite izjednačiti desnu i mračnu fašističku ideologiju sa antifašizmom kao vrijednosnim pojmom oružanog otpora iz II svjetskog rata i današnje civilizacijske odrednice političke borbe protiv izraženih neofašističkih tendencija u našem društvu", kazao je Mustafić.

Mustafić je dodao kako nastupi ministrice Gudeljević nakon komemorativnog skupa antifašista "ne ulijevaju povjerenje da "nije ideološki ostrašćena i stranački instruisana za ovaj dijalog".

“Posljedice nastupa poput Vašeg i Vaših stranačkih kolega/ica sa upitima prema 'nadležnim da poduzmu istražne radnje prema organizatorima komemorativnog skupa za žrtve ustaškog terora u Sarajevu' dale su rezultat policijskih saslušanja mojih drugova iz SABNOR-a BiH. Ovaj potez MUP-a KS jasan je signal koliko je danas primjerenije razgovarati o institucionalnom jačanju anti - antifašista u namjeri gušenja osnovnih ljudskih prava i demokratskog društva. Bojim se da stranka iz koje dolazite - HDZ jeste jedan od predvodnika progona onih koji misle da BiH treba baštiniti vrijednosti pobjedničke antifašističke koalicije II svjetskog rata. Između fašizma i antifašizma nije moguć znak jednakosti. Vaš najavljeni skup jeste nastavak revizionističke politike koja se obračunava sa antifašističkom prošlošću tako što se kreiraju nemogući "argumenti" kojim se jača postojeći etnonacionalizam čije posljedice vide i osjete svi građani BiH", zaključio je Dino Mustafić.

Historičar Husnija Kamberović kaže za Vijesti.ba kako je i on dobio poziv na Okrugli sto, te da je bio prihvatio poziv, ali da je morao otkazati.

"Kao što mozemo čitati - jedna dio ljudi je protiv ovog okruglog stola. Koliko sam ja mogao vidjeti, ovo nije naučni skup historičara, nego dijalog kojeg je jedno državno Ministarstvo iniciralo radi zauzimanja određenih stavova, rekao bih, prije svega političkih stavova, i na koji je pozvalo intelektualce različitog profila. Iako kasno, i ja sam prije nekoliko dana dobio poziv da sudjelujem u ovom okruglom stolu, čak sam bio prihvatio doći, uvjeren da je dijalog neistomišljenika važan za izlazak iz stanja u kojem se nalazimo. Na žalost, zbog nekih drugih okolnosti, morao sam odustati od izravnog sudjelovanja u okruglom stolu", kaže profesor Kamberović.

Na pitanje da li bi ovakve stvari trebalo prepustiti historičarima, on odgovara kako ovaj skup nije razumio kao dijalog historičara, nego dijalog intelektualaca.

"Upravo zato što se ne slažem sa polaznom pozicijom okruglog stola. Želio sam sudjelovati, i žao mi je da nisam mogao. Druga je priča da li ministarstva trebaju organizirati naučne skupove. Vjerujem da bi bilo bolje kada bi ministarstva bila servis drugim ustanovama da to rade, ali mislim da je dobro da iniciraju okrugle stolove i tribine ako će iz toga željeti nešto naučiti i na temelju toga zauzimati određene stavove", mišljenja je Kamberović.

Kamberović smatra da Događaji iz sredine maja u Sarajevu (misa, mimohod antifašista) pokazuju da smo mi podijeljeno društvo, i da treba otvoriti dijalog kako bismo našli izlaz iz ovog ćorsokaka.

"Zatvaranjem u vlastite ideološke okvire i ne pristajući na dijalog sa onima koji drugačije misle, mi ćemo samo produbljavati društvene podjele. Upravo zato mislim da i na ovakvim skupovima treba sudjelovati i argumentirati svoje stavove", zaključuje Husnija Kamberović.

Edin Omerčić s Instituta za historiju Univerziteta u Sarajevu na naše pitanje kako komentira to što se političari bave historijskim pitanjima, odgovara da je to vrlo opasno.

"Kako izgleda? Pa iste te političare bi mogli upitati zašto se ne bave servisiranjem vlastitih kočnica i pneumatika na automobilima već ih servisiraju kod auto-mehaničara i vulkanizera. Da, opasno je. Opasno je zaposliti vozača vozila hitne pomoći koji nije bio izvanredan na obuci u auto-školi. No, još je opasnije petljanje političke klase u prošlost na ovakav nenaučan način. Naime ovako postavljenim naslovom, koji je zanimljiv "on so many levels" - "Lustracija između fašizma i antifašizma" - vidljivo je da ono nema nikakve veze s naukom, sa historijom uopšte, već da želi nastaviti političku borbu na kvazinaučnom polju, pod okriljem "nauke", kaže Omerčić.

On smatra do to i jeste cilj – da se priskrbi autoritet nauke, kvazinaučna koprena.

"Riječ je o političkim pitanjima koja se žele postaviti kao naučna. No ona to nisu. Sve što vidim iz poziva upućenog iz Ministarstva civilnih poslova je to da ovime Ministarstvo izlazi iz vlastitog djelokruga aktivnosti pod okriljem krilatice "za bolje sutra", te da se načelnim ograđivanjem od političkog manipuliranja, nudeći platformu, infrastrukturu i poligon za ovakvu raspravu – Ministarstvo, htjelo, ne htjelo ipak – upliće. No, svatko tko želi sudjelovati u takvim raspravama. Bujrum", smatra on.

Omerčić dodaje da se ovim jako široko postavljenim pitanjima koja se u pozivu Ministarstva spominju, i navode kao "politička pitanja koja nikada u javnosti nisu otvorena na znanstveno relevantan način" historijska nauka bavi.

"Ali ne mogu ja natjerati ljude da čitaju, niti je to moja dužnost niti profesionalni djelokrug zanimanja. Čitanje se uči od najranijih godina, i kultura čitanja kod svakog pojedinca seže u razdoblje djetinjstva u kojem vam netko stariji priča uspavanke. Ako je tu stvar poremećena, teško da ćemo, naročito danas natjerati nekoga da pročita iole duži novinski tekst, a kamoli izdanja Instituta za historiju UNSA, ili beogradskog Vojno istorijskog arhiva. Naravno, ne govorim da se u ovim slučajevima radi o tekstovima koji se čitaju s užitkom, ali se užitak od tih tekstova i ne traži – ovi tekstovi nude odgovore na neka pitanja postavljena iz kabineta Ministrice civilnih poslova. Svakako ne odgovaraju na temu sročenu kao - "zagonetni karakter totalitarizma".

Na pitanje koliko je opasno ovakve teme prepustiti političarima, s obzirom da unaprijed znamo da ovo služi za politiziranje, Omerčić odgovara da ove teme nisu prepuštene političarima.

"Naime politika koja ne može ponuditi prosperitet i napredak, koja nije u stanju obezbijediti nova radna mjesta, koja nije u stanju sanirati asfaltne puteve, urediti riječne i kanalizacijske tokove, koja nije u stanju urediti javni gradski saobraćaj, koja nije u stanju sanirati deponije otpada, koja dva, tri desetljeća nije u stanju brinuti o muzejima, arhivima, kinotekama, pozorištima, bibliotekama, politika koja djecu uči podjelama na osnovu polnih, socijalnih, etničkih, nacionalnih i religijskih identiteta, koja isključuje Drugog, društva u kojima djeca ne žele biti vrhunski sportaši, naučnici, medicinski radnici, mehaničari u vrhunskim auto-industrijama svijeta, vrhunski muzičari, pjevači, glumci, balerine, već isključivo političari, politika koja izravnava dječije moždane vijuge - takva politika se okreće prošlosti. Okreće se prošlosti zato jer za sadašnjost i budućnost nema šta da ponudi", kaže on.

On podsjeća da je prije samo nekoliko dana grupa historačara iz Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Makedonije i Crne Gore sastavila Deklaraciju, koju je do sada potpisalo preko 450 osoba, pod naslovom Odbranimo historiju u kojoj se između ostalog od historičara traži da se u svome profesionalnom radu drže najviših naučnih standarda, ali se traži i od političkih elita da prestanu sa nametanjem podobnih historijskih interpretacija čime se historija prekraja.

"Smatram kako je ovo jedan od vidova manipulacije. Šta će od ove aktivnosti koja je napominjem izvan kruga djelovanja ovog Ministarstva na kraju izaći – vidjet ćemo. No, budućnost se ne gradi neartikulanim vrištanjem za povratkom srednjovjekovnih povelja bosanskih vladara, ekshumacijom grobnica osmanskih kapetana, paljenjem arhivske građe. Time se stvara jedan tanatološki balon iz kojeg je izlaz moguć – ali dugotrajan i naporan. Zato smatram kako je potrebno da se temama iz prošlosti pristupa isključivo s naučnog aspekta – kako bi se izbjeglo ponavljanje gradiva", ističe Omerčić.

Omerčić zaključuje da postoji samo jedan način dijaloga fašizma sa antifašizmom.

"S prstom na obaraču. Nikako drugačije. I samo tako. Smrt fašizmu – Sloboda narodu!", zaključio je Edin Omerčić.

Profesor historije na Filozofskom fakultteu u Sarajevu Amir Duranović kaže za Vijesti.ba kako je informaciju o održavanju Okruglog stola vrlo zanimljivog naziva u organizaciji Ureda ministrice civilnih poslova Bosne i Hercegovine saznao iz medija, te da je stekao dojam da se radi o skupu koji, osim vrlo šture najave, nije ponudio ništa što bismo mogli detaljnije komentirati.

"Ideja da se u Bosni i Hercegovini treba razgovarati i o prošlosti sama po sebi nije loša i dijalog je, dakako, uvijek dobrodošao, ali ostatak ključnih riječi vezanih za teme o kojima se treba(lo) govoriti stvara dojam da se praktično ne zna ništa više od toga da je 24. juna održan „prvi okrugli sto“ o temi „lustracije između fašizma i antifašizma“ i to baš „u zgradi Parlamentarne skupštine BiH na drugom spratu“, kaže Duranović.

Duranović dodaje da bi valjalo odgovoriti na pitanja zašto je „dijalog“ pokrenut baš sada, zašto je to u organizaciji jednog ministarstva, da li ministarstva bez obzira na to ko ih vodi uopće trebaju pokretati ovakva pitanja, koji su ciljevi koji se žele ostvariti i kako će to u konačnici doprinijeti boljoj komunikaciji među građanima Bosne i Hercegovine.

"Tvrdnja da je cilj „okruglog stola [je] otvoriti politička pitanja koja nikada u javnosti nisu otvorena na naučno relevantan način kroz argumentiranu raspravu neistomišljenika“ je naprosto netačna ili neko ko je to pisao ne zna šta znači „argumentirana rasprava neistomišljenika na naučno relevantan način“. Kazati takvo što naprosto znači ne poznavati domete historiografije, sociologije, antropologije, historije političkih znanosti i/ili drugih disciplina u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Sloveniji itd", smatra on.

Ako je pak cilj stvoriti dojam „da se nešto radi“, nastavlja profesor Duranović, nisam siguran ni u valjanost takve ideje što se može vidjeti iz reakcija iznesenih u javnosti, kako se može razumjeti reakcija, npr. sarajevskog reditelja Dine Mustafića.

"Iz Mustafićeve reakcije se stječe dojam da se radi o pokušaju „mirenja fašizma i antifašizma“ što je samo po sebi nepojmljivo zbog čega se može i razumjeti njegovo neslaganje sa idejom oruglog stola o čemu je pisao ministrici Gudeljević. Za početak bilo kakvog, a ozbiljnog dijaloga naročito, potrebno bi bilo utvrditi teme i učesnike, odrediti ciljeve dijaloga i obezbijediti odgovarajuću infrastrukturu koja će dijalog (koji praktično treba da traje godinama) učiniti smislenim", smatra Duranović.

Dodaje kako način na koji se krenulo u ovom konkretnom slučaju, nije pravi put.

"Bespotrebno je navoditi argumente za to. Pokretanje ozbiljnog dijaloga o ovako velikim temama ne radi se na način da ministarstvo, ma koje, objavi saopštenje da će razgovor početi sutra", zaključio je profesor Amir Duranović.

 



Preporučujemo