Slušajte uživo:

Online radio UM

Gledajte uživo:

Radio u bojama

Slušajte uživo:

Radio Otvorena Mreža

Svijet sijedih, muških glava

15. 12. 2019 - 09:46
|
|
by udrimuski.ba/avaz.ba
|
foto: avaz.ba

U „Vispakovoj“ reklami za supu, desetogodišnja djevojčica kuha supu, a nakon testnog probanja supe njen mlađi brat je pohvali:  

- Od danas samo ti kuhaš.

Za avaz.ba piše: Feđa Isović

U jednoj drugoj reklami, poznata pjevačica, Hanka Paldum, pravi nam pitu i kaže:

- Svakoj ženi godi kada joj kažu da je dobra domaćica.

Zašto podučavamo djevojčice da budu domaćice

Zašto, u prvoj reklami, kuha sestra, a ne brat? Zato što podučavamo djevojčice da budu domaćice svojim budućim supruzima, a dječake da budu glava porodice koja, istančanim nepcem, određuje kvalitet serviranog ručka. Zašto, u drugoj reklami, Hanka tvrdi da je svaka žena srećna kada joj se pohvali kuhanje? Zar je, odista, krajnja ambicija svake žene da bude dobra domaćica? Biće sa ovakvim pristupom.

Seksizam se vješto kamuflirao u sve sfere društva, teško ga je prepoznati, još teže eliminisati. On je čak iskonski inkorporiran u naš jezik, pa tako imamo neka zanimanja koja nije moguće artikulisati u ženskom rodu. Recimo riječ „pisac“. Žene ne bi trebale da se bave ovim poslom, pa mi ni nemamo riječ za njih ako su u tom esnafu. Mogu biti „spisateljice“, ali to nikada neće biti isto.

Nadalje, eminentna pojava u našem jeziku je kćerku nazivati sinom. Valjda je ta tuga što se rodila kćerka, a ne sin, tolika da je potpuno prirodno curici reći:

- Sine Selma, idi obuci onu plavu haljinicu.

Jezik je definisao i poziciju ženske krivnje. Za djevicu ćemo reći da je nevina. Opozit od nevina je - kriva. Dakle, čim ostane bez himena žena je kriva. Ako se taj rasplodni proces desio mimo braka, onda je „stravično kriva“.

Jedan od običaja, tako, nalaže vješanje krvavog čaršafa na prozor nakon prve bračne noći, kako bi se, kao krunski dokaz, iznijela tvrdnja da je mlada bila nevina. Muškarci, s druge strane, mogu prije braka da penetriraju svaku raspoloživu seosku vaginu, a realno im to društvene okolnosti i u braku tolerišu.

Kod nas u Hercegovini žena udajom potpuno gubi svoj identitet. Ako joj se muž, recimo, zove Rade, ona će do kraja života ostati poznata kao Radovica. Milanova će biti - Milanovica, a Muratova – Muratovica. Lično ime potpuno pada u zaborav i koristi se samo u administrativne svrhe.

U Hercegovini, također, kada umre muškarac, na smrtovnici mu piše, naprimjer: „Halid (Mustafe) Zubčević.“ U zagradi je, naravno, ime oca nesrećnog Halida. Međutim, kada umre žena, onda smrtovnica izgleda ovako: „Ankica (udova Jovana) Vukašinović.“ Mada je Jovan opružio papke davno prije Ankice, pratio ju je, evo, do kraja života.

U Finskoj na čelu svih stranaka u vlasti su žene
Ali, naše žene sveobuhvatno pristaju na ovakvu postavku. Nekoliko zastupnica u sarajevskoj Kantonalnoj skupštini je svesrdno glasalo da se po Mustafi Busuladžiću nazove škola i da mu se dodijeli ulica u centru Sarajeva. A taj muslimanski filozof ovako piše o ženama:

- Nama, kao i svima narodima, uvijek je potrebno više žena majki koje će odgajati čovjeka nego liječnica i učiteljica. Ne smijemo se uspavljivati trabunjanjima moderne žene koja zahtijeva ista prava kao i muškarac, zaboravljajući duboke duševne razlike koje je dijele od muškarca.

Ako je već tako, ako ste glasale za afirmaciju stavova ovoga čovjeka, ne znam šta onda radite u skupštinskim klupama? Što niste kući i razvlačite jufku kako biste vrućim burekom dočekale umornog muža prije nego što mu noge operete u lavoru?

A ovako kaže Bakir Izetbegović kada govori o važnosti žena u društvu i politici:

- Kada su muškarci glava, ipak žene mogu tu glavu okrenuti kuda god hoće. Žene drže uspravnu kičmu muškarcima. Od žena očekujem da budu hrabre i da ohrabruju muškarce.

Po njemu, dakle, žena je tek nešto više nego ortopedsko pomagalo, nešto kao „kosmodisk“, i suština njenih kvaliteta se ogleda u rehabilitacijskim efektima. I plus, mogu hrabro da skandiraju i navijaju dok muž ostvaruje svoje ciljeve.

Bakirova stranka za prošle izbore donosi izmjene Statuta po kojem se stranka otvara ženama i mladima. Po novom Statutu će njihova zastupljenost na izbornim listama biti najmanje 20 posto, a najmanje 10 posto će ući u organe stranke. Od devet potpredsjednika stranke najmanje jedna mora biti žena. Da je ovaj Statut primijenjen prije nekih 150 godina, bio bi to potez vrijedan svake hvale. Potpuno je nevjerovatno da se danas neko hvali što će žene biti 10 posto ravnopravne.

Primitivne, muške sijede glave, te bjeloglave supove, treba podsjetiti da je trenutno u Finskoj na vlasti koalicija od pet stranaka, da su na čelu svih tih stranaka žene, da su četiri od njih mlađe od 35 godina, a petoj je 55 godina. Pri tome, premijerka Finske ima 34 godine.

Od pijevca i kokoši, preko lava i lavice, pa do pauna i paunice
No, patrijarhat je neobično jak, žilav, teško ćemo ga mi kod nas, s ovim odnosom snaga, savladati.

Ili, kako bi problem definisao moj drug Poćko:

- Kod nas kada vide žensko za volanom, odmah je smotana, ne zna sa kvačilom, ne zna šaltati, sjeba lamelu, amortizere, ležajeve…

A kada muškarac prodaje auto, onda mu je prva rečenica:

- Vozila žena, pravo očuvano.

Naši muškarci su obične seoske varalice.

Na kraju, treba ipak ispraviti i jednu drugu nepravdu prema muškarcima. Proglašavanje žena za “ljepši spol” je potpuno pogrešno i u prirodi neutemeljeno. Samim uključivanjem estetike, kao zasebne naučne discipline, doznajemo da kada govorimo o “lijepom”, govorimo o subjektivnoj kategoriji. Tome treba dodati da u prirodi ne postoji nijedna životinjska vrsta u kojoj je ženka atraktivnija od mužjaka.

Naprotiv, situacija je obrnuta, od pijevca i kokoši, preko lava i lavice, pa do pauna i paunice, uvijek je mužjak taj koji svojom ljepotom pokušava da osvoji ženku, a ona je ta koja odlučuje s kojim će se pariti. Ko misli da u konačnici žene ne biraju nas, muškarce, nego mi njih, taj se grdno vara. Ona je ta koja ima moć odabira.

Nama ostaje utjeha što smo ljepši, što smo više plaćeni kada radimo isti posao, što ćemo deset puta lakše napredovati u karijeri i što nam je promiskuitet društveno tolerisan. Malo li je?

TAGOVI:



Zadnje dodane

Sloga više ne postoji: Nema zemlje za obućare

U današnjem svijetu nema mjesta za Slogu. Na mjestu nekadašnjih obućarskih radnji niknuće novi nargila barovi, proričem bez imalo rizika. Nikoga ne zanima gdje će Zeničani popravljati svoje cipele. Činilo se da je ona fraza o golom i bosom narodu sasvim potrošena. Eto, kao što vidimo, nije

Prvo su došli po Asanža

Svi moji susreti sa osnivačem WikiLeaksa Julianom Assangeom odigrali su se u istoj maloj sobi. Kao što je svetskim obaveštajnim agencijama dobro poznato, u periodu od jeseni 2015. do decembra 2018. više puta sam odlazio u ekvadorsku ambasadu u Londonu u posetu Assangeu. Ono što špijuni ne mogu znati je kakav osećaj olakšanja koji me je obuzimao svaki put kad bih izašao iz te zgrade

Dobro jutro džezeri

Građane koji još uvijek gaje sjećanja na svoje ja, međutim, najmanje bi trebala mučiti dilema hoće li se prisilnome demonstriranju ljubavi prema državi prepuštati uz limenu glazbu ili uz klavirsku pratnju

Bosnom Dejton probeharao

Ove godine, tamo, u još dalekom novembru, Bosna i Hercegovina obilježit će jedan od najvažnijih datuma svoje novije historije. Dvadeset i prvog novembra 2020-e napunit će se 25 godina od Dejtonskog mirovnog ugovora koji je u(ne)redio našu zemlju, dajući joj istovremeno pogonsko gorivo za postkonfliktnu integraciju, ali i značajne litre benzina za paljenje novih vatri nepovjerenja, dubokih podjela i dezintegracija

Preporučujemo

Ad acta: Korupcija

U emisiji "Ad acta", na Radiju OTVORENA MREŽA; urednica i novinarka Tatjana Drljić je govorila o koruipciji