Slušajte uživo:

Online radio UM

Gledajte uživo:

Radio u bojama

Slušajte uživo:

Radio Otvorena Mreža

Pjesnik Vladimir Nazor i partizani oslobađaju Split

22. 10. 2019 - 09:30
|
|
by udrimuski.ba/tacno.net
|
foto: tacno.net

Ponosni grad Split dvadesetišestog ovog mjeseca obilježava 75 godina od dolaska oslobodilačkih partizanskih jedinica na splitsku rivu, kultno mjesto gdje su Splićani odvazda dočekivali svoje prvake i zaslužnike.

A tog 26.10.1944. godine na splitskoj rivi je bilo i staro i mlado, jer „najpartizanskiji grad na svitu“, grad Split, dočekivao je najveće prvake u svojoj 2 tisuće godina dugoj povijesti, svoju mladost koja se borila za slobodu i dostojanstvo diljem Hrvatske i Jugoslavije, za svoju smokvu i maslinu, koja se borila za svoj jezik i kulturu nakon što je Ante Pavelić taj biser hrvatske povijesti „darovao“ Musolinijevoj Italiji.  Sa nacionalistima i šovinistima kroz cijelu hrvatsku povijest, a tako i danas, problem je gotovo isti. Oni uvijek daju hrvatsko da bi nešto uzeli za sebe. Tako je i Pavelić dao Split i Dalmaciju da bi postao Poglavnik.

A Split je za partizansku borbu dao sve, pa i svoju dušu. Pored više od 10 tisuća boraca od 40 tisuća tadašnjih stanovnika, dao je i svoja oba nogometna kluba od kojih se mladost Radničkog nogometnog kluba Split u svoj grad više nikada neće vratiti. Gotovo svi će izginuti. Split će imati više od 1 500 poginulih. Zato je taj doček pobjednika na splitskoj rivi, pobjednika iz II. svjetskog rata, najvažniji, najznačajniji i najsvetiji u cijeloj povijesti grada, dana kada je pobjednička partizanska vojska vratila Split u krilo domovine Hrvatske i Jugoslavije.

U ranu zoru 26. unatoč dosadnoj jesenskoj kiši, cijeli Split se spustio na rivu da bi već oko 7 sati prvi odredi pobjedničke partizanske vojske počeli ulaziti u grad. Sva su zvona splitskih crkava zvonila partizanima u slavu i čast, a mnogi očevidci su opisali gradsku atmosferu. Major Purišić je zabilježio kako su se rastvorile škure stare težačke kuće i na prozoru se pojavila najprije glava jedne starije žene. Zaplakala je i na sav glas zavikala – NAŠIIII! Mularija na ulicama radosno je skakala i vikala „Dolaze nam naši partizani!“ Grad se kitio hrvatskim i jugoslavenskim zastavama na koje su žene samoincijativno prišivale crvenu zvijezdu, simbol partizanske vojske. Izašla je i „Slobodna Dalmacija“, tiskana na Visu, sa naslovom preko cijele stranice „Oslobođen je Split ponos hrvatske Dalmacije“. Kroničar Splita Miljenko Smoje će zabilježiti – Ribar s Matejuške sjeća se jednog detalja, povratka Fabjanka „Iz Rive dotrka je u svoju kaletu. Ka vitar. Nije ima vrimena na vrata od dvora kucat, nego je skinija gevermašinu i zapuca. Mater je otvorila škure i zavikala odozgor:  Fabjanko moj!  On je raširija ruke: Majko! Odmar je iša i nikad se nije vratija. Ali meni je uvik živ pri očima“.

Tako će biti i par dana kasnije kada Split bude dočekivao Vladimira Nazora. Vladimir Nazor će se u Hrvatsku i Split vratiti kao predsjednik ZAVNOH-a, a u partizane je otišao kao pjesnik krajem prosinca 1942. godine zajedno sa književnikom Ivanom Goranom Kovačićem, kojeg će ubiti četnici u blizini Foče 1943. godine. Taj njihov odlazak u partizane zauvijek će biti obilježen poemom „Čamac na Kupi“ koju je Nazor spjevao odmah po dolasku u partizane. Književnici, a posebno pjesnici, uvijek ostavljaju tragove. Nazorova Kupa simbolički dijeli od Dobra Zlo, partizansku Hrvatsku od NDH.

„Maleni trošni čamče/ na mutnoj Kupi,/ uradi što i sa mnom/dočekaj sve što trpi!/

Prenesi cijelu Hrvatsku/ na onu stranu vode/ na teške al svete puteve/ poštenja i slobode!“

Vladimir Nazor je u partizane otišao sa 66 godina, rođen je u Postirama na Braču 30.5.1876., a umro u Zagrebu 19.6.1949. godine. Njegov prelazak Kupe i odlazak u neizvjesnost koju donosi borba, predstavljali su nesagledivi moralni podstrek ne samo partizanskim borcima, već i poziv drugima da im se pridruže, jer ako može književnik sa 66 godina, mogu i ja.

To je izazvalo konsternaciju u NDH, toliku da su plasirane lažne vijesti „kako je veliki književnik Vladimir Nazor kidnapiran od strane partizana“, a glavne novine u NDH „Hrvatski narod“ objavljuju čak i vijest da su ga partizani i strijeljali. Svjesni njegove veličine i utjecaja na običnog čovjeka, svi su ga željeli imati za sebe.

Nije li neobično da se i danas u suvremenoj Hrvatskoj ponovno kao nekada u NDH lansiraju priče o tome da je Nazor na prevaru odveden u partizane?

Ako sumnjivcima nije dovoljna sama pjesma „Čamac na Kupi“, valjda im je sve jasno nakon Nazorove poruke Dalmatincima o razlogu odlaska u partizane.

„Pobjegao sam iz robstva i sramote tzv. NDH, da se nadišem ovdje slobode i da se prožmem osjećajem nacionalne časti i ljudskog dostojanstva“.

Nazor nije mogao, kada su Dalmatinci u pitanju, ostati samo na poruci, on se morao s njima i sresti, te odmah po ulasku partizana u Split dolazi i Vladimir Nazor. U istoj atmosferi kao i kada su ulazile pobjedničke partizanske jedinice, splitska je riva dočekala svog predsjednika ZAVNOH-a, koji je odmah po silasku s broda s kojim je došao iz Visa pozdravio Splićane.

„Osobito se veselim što stupajući na oslobođeno naše kopno, gazim ponajprije na tlo grada Splita, toga srca i duše čitave Dalmacije. U Splitu su zaplamtljeli, kao nigdje staro hrvatsko rodoljublje, odvažnost i junaštvo, u njemu je tinjala uvijek ljubav preme Hrvatskoj, prema Jugoslaviji i čitavom slavenstvu“.

Zahvaljujući partizanskoj borbi Hrvati po prvi put u svojoj povijesti dobijaju Republiku i postaju subjekt političkog života. Vladimir Nazor će ostati upisan kao prvi predsjednik Narodne Republike Hrvatske.

Kada se iz današnje stvarnosti prožmemo atmosferom i oživimo slike sa splitske rive tog povijesnog 26.-tog i kada vidimo onu ženu koja otvara škure i viče NAŠIIII!, kada čujemo dječju viku – Dolaze nam naši partizani, kada oživimo sliku Smojinog ribara sa Matejuške, te kao još i sada da čujemo zvon zvona crkve sv. Duje u slavu partizansku, ne možemo se ne upitati vidimo li kome se u čast danas nakon 75 godina drže mise zadušnice po hrvatskim crkvama –

KOME DANAS ZVONE ZVONA CRKVE SV. DUJE?

TAGOVI:



Zadnje dodane

Otkriveno zašto je da Vinci ostavio brojne slike nedovršene

Nesvjestica je uzrokovala traumatsko oštećenje živaca desne ruke Leonarda da Vincija te bi mogla biti razlog zašto su njegove slikarske vještine oslabjele u njegovoj kasnoj karijeri, odnosno zašto je tokom posljednjih pet godina slikarstva ostavio brojne slike nedovršene, uključujući i Mona Lisu

Preporučujemo

Mektić za tešku migrantsku krizu krivi Dodika

Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine planski opstruira realizaciju bilo kakvih predloženih mjera jer tako želi srušiti Bosnu i Hercegovinu kao državu, kaže državni ministar sigurnosti