Slušajte uživo:

Online radio UM

Gledajte uživo:

Radio u bojama

Slušajte uživo:

Radio Otvorena Mreža

Hoće li Kurdi prenijeti neprijateljstvo na tursko tlo

10. 10. 2019 - 12:14
|
|
by Mišljenja - udrimuski.ba
|
foto: ilustracija

Turska je započela napad u sjevernoj Siriji upravo kako je najavio turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan i to samo nekoliko sati nakon što je Ankara obavijestila Sjedinjene Države o tom potezu.  Ofanziva je povedena zbog uspostave sigurne zone koja je još ranije dogovorena sa Sjedinjenim Državama, uz istovremeno udaljavanje Sirijskih demokratskih snaga, kojima dominiraju kurdski borci.

Piše: Vedran Obućina za Al Jazeera

Iako je pompozno najavljena, ova akcija se ne čini laganom vojnom „šetnjom“, nalik ofanzivi koju su Turci pokrenuli početkom 2018. godine zapadno od rijeke Eufrat a koja je završila zauzimanjem Afrina. Tada nije bilo velikog otpora kurdskih boraca, ponajviše stoga što je njihovo uporište istočne od te velike rijeke, koju će sada braniti do zadnjeg daha.

Erdogan je tijekom obraćanja Generalne skupštine UN-a izradio kartu koja je pokazala da Ankara želi "sigurnu zonu" koja se proteže 480 kilometara duž turske granice i ulazi 30 kilometara duboko na teritorij Sirije. Ankara također zahtijeva potpunu kontrolu nad ovom regijom. Erdogan je to naglasio krajem kolovoza, u obraćanju kadetima koji su diplomirali na Sveučilištu nacionalne obrane. Rekao je da Turska neće prihvatiti nikakav aranžman koji turskim snagama ne daje potpunu kontrolu nad ovom zonom.

Osim što je pokrenuo ograničene zajedničke patrole s Turskom duž tursko-sirijske granice, Washington nije prihvatio nijedan od ovih zahtjeva. Sada će se turske snage usredotočiti na napade na Tel Abyad i Ras al-Ayn, zone koje su dio zajedničkog sigurnosnog mehanizma Turaka i Amerikanaca, barem do trenutka kada se Amerikanci nisu počeli povlačiti.

Izdaja američkih nacionalnih interesa

Mnogi u američkim političkim institucijama smatraju da se radi o izdaji američkih nacionalnih interesa i kurdskih saveznika. Uistinu, Kurdi su bili važna spona u borbi protiv terorista u Daešu (ISIL), a kao „zahvala“ stiže im turska invazija na područje koje nastanjuje četiri milijuna ljudi, među kojima su Kurdi većina ali gdje također žive i brojni asirski kršćani i Armenci. Turska se, s druge strane, nije naročito istaknula u borbi protiv Daeša, ali smatra da kurdske milicije na sirijskom teritoriju predstavljaju veću prijetnju nego teroristi. Kao zalog tome, Ankara može pružiti dokaz prijetnji povezanosti sirijskih i turskih Kurda i povijest borbe protiv kurdskih ustanaka na jugoistoku Turske.

Povlačenjem američkih vojnika je povećana prilika za izravan sukob Turaka i Kurda u Siriji, što bi moglo omogućiti terorističkim frakcijama ponovno grupiranje. U američkom State Departmentu, Pentagonu i Capitol Hillu čuju se brojni glasovi i Republikanaca i Demokrata protiv takvog američkog napuštanja svojih saveznika i izravno optužuju predsjednika Donalda Trumpa za izdaju američkih nacionalnih interesa.

No, pitanje je koji su to interesi? Amerikancima je stalo održati jaku diplomatsku i vojnu prisutnost na Bliskom istoku, ali njihovo vodstvo gleda na međunarodne političke odnose podosta drugačije od prethodnih američkih administracija. Trump gotovo upošljava ekonomsku logiku u obliku „zero-sum“ igre, gdje će Amerikanci ili prevladati u utjecaju u Damasku ili će potpuno izgubiti. Trenutačno nema drugih saveznika osim Kurda, koji imaju interes stvaranja sasvim autonomnog područja u Siriji, uz mogućnost suradnje s Kurdima u drugim državama u okruženju.

Trump vidi mogućnost suradnje s Turskom i potencijalni „dogovor“ s Erdoganom kako bi se održala američka prisutnost u budućoj Siriji. U drugim područjima ne može nadjačati interesni savez Moskve, Ankare i Teherana koji podržavaju sirijskog predsjednika Bašara al-Asada i očito će utjecati na političku budućnost Sirije. Zato će Washington zatvoriti oči pred Erdoganovim napadam, jer se svi mogu složiti oko jedne stvari – ne može nastati neovisan Kurdistan. Takav projekt vodio bi promjeni granica četiriju velikih zemalja i izazvao bi rat golemih razmjera. U takvom rašomonu interesa, Donald Trump vidi jednostavnije rješenje: Daljnja podrška pobunjeničkim skupinama na čelu s Kurdima bila bi preskupa, napisao je Trump na svom Twitteru, a među drugim porukama su i ove: "Kurdi su se borili s nama, ali dobili su puno novca i opreme za to." Desetljećima su se borili protiv Turske. "Turska, Europa, Sirija, Iran, Irak, Rusija i Kurdi sada se moraju upoznati sa stvarnom situacijom." Vrijeme je za izlazak Sjedinjenih Država iz tih smiješnih, beskrajnih ratova, od kojih su mnogi bili plemenski ratovi".

Ovo su neki od Tweetova koje je američki predsjednik u svoje ime poslao u svijet. Kako bi osigurao potporu, ipak je poručio turskom predsjedniku (nakon čega ga je pozvao u službeni posjet Washingtonu) da ne naudi Kurdima jer će zavesti takve ekonomske sankcije od kojih će Turska bankrotirati. Istina, izvori iz Washingtona koji su procurili u javnost govore da Trump nije postavljao uvjete, osim sigurnosti vlastite vojske. Bijela kuća ne kaže ništa o bilo kakvim specifičnim uvjetima, broju kontingenta, protokolima o sigurnim zonama i uporabi teškog oružja, tako da najvjerojatnije izvor govori istinu.

Prenijeti neprijateljstvo na tursko tlo

Kurdi, naravno, razgovaraju u ograničenom prostoru i obećavaju da će se boriti do posljednjeg u slučaju invazije, pokrenuti prosvjede u Turskoj i širom svijeta, kao i prenijeti neprijateljstva na tursko tlo, ciljajući na tursku policiju i vojno osoblje. Ali neće moći izdržati bombe, topništvo i tenkove. Turci će vjerojatno uspjeti odbaciti jedinice YPG, zauzeti i očistiti sjever Rožave, ako neće u tome biti spriječeni od neke jače sile. Na jugu će iranske i pro-Asadove snage, uz podršku Rusije, preći Eufrat i zauzeti važna naftna i plinska polja u provinciji Deir ez-Zor, gdje su već dugo htjeli svrgnuti prisutnost Amerikanaca.

Ni Teheran, ni Moskva, niti Damask ne žele se boriti s kurdskim milicijama, pogotovo ako su Amerikanci već otišli, pa će vjerojatno, s ostacima Rožave zaključiti nekakav uzajamni sporazum o nenapadanju. Kurdska milicija k tome drži zatočeno 2.500 stranih boraca Daeša i do 10.000 iz Sirije i Iraka. Čak je i u logoru al-Nol do 70 tisuća izbjeglica u civilu - pripadnici su to Daeša, uglavnom supruge i djeca militanata. Od toga je do devet tisuća stranaca. Erdogan je obećao Trumpu da će preuzeti kontrolu nad problemom zatvorenika i izbjeglica, ali u zbrci kolapsa Rožave to vjerojatno neće uspjeti.

Trump s pravom ističe da je nekoliko puta pozvao sve svoje svjetske saveznike da uzmu „svoje“ borce koji su pristupili Daešu ispituju ih kod kuće. Osim nekoliko izuzetaka, međutim, ništa se takvo nije dogodilo. Očito Europa nije imala ništa protiv da Kurdi drže te ljude. Postoji određena ironija u činjenici da je na ovaj način Europa pomogla stvoriti pustinjsku verziju toliko oštro kritiziranog zatvora u zaljevu Guantanamo u Americi. Besram koji danas viđamo trebao bi biti usmjeren na propale politike Europe koje su, kao i često u prošlosti, obilježene i neodlučnošću.

Ruska zabrinutost

Unatoč svom mudrom stavu o tom pitanju, Moskva je oprezna da bi turska operacija mogla uznemiriti vlastite važne projekte, među kojima je i rusko djelovanje, Sirijski ustavni odbor. Važno je suzdržati se od bilo kakvih radnji koje mogu stvarati prepreke na putu sirijskog jedinstva, kažu u Kremlju. Glavna briga Rusije je budućnost Sirijskog ustavnog odbora, a Turskoj šalje poruku da ofenziva na sjeveroistoku Sirije ne smije ometati napredak odbora.

Rusija također želi Turskoj prenijeti poruku u vezi s opredjeljenjem "država-jamaca Astane" - Rusije, Turske i Irana - da očuvaju teritorijalni integritet Sirije. Dodatan ruski princip jest da sve strane vojske napuste Siriju. Početkom rujna je ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov posjetio irački Kurdistan gdje se raspravljalo o mogućnostima političkog rješenja kurdskog pitanja, ali pod uvjetom da područje koje kontroliraju Sirijske demokratske snage dođu pod punu nadležnost vlade u Damasku.

Svi su oduvijek počinili izdaju Kurda, a često su to činili i sami, jedni protiv drugih. Njihovi odani saveznici su samo kurdske planine. Vjerovanje u to jedan je od temelja kurdskog identiteta, a trenutna američka izdaja bit će samo još jedna u dugoj povijesti gotovo pedeset milijuna ljudi bez vlastite države.

Kurdi će izdajništvo percipirati stoički, ali Trump, čovjek koji je izuzetno fleksibilan, i potpuno besraman, može dramatično promijeniti svoj smjer ako osjeća da optužbe za bezdušno popuštanje od strane autoritarnih vladara mogu loše završiti. Može iznenada „obustaviti“ povlačenje trupa iz Sirije ili tražiti od Erdogana mjere oko dogovorene garancije sigurnosti bivših saveznika. Možda Rožava još uvijek ima nade, ali sve će se odlučiti daleko od Kurda - u Washingtonu.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku udrimuski.ba.



Zadnje dodane

Preporučujemo

Rinko Golubović obilježio 50 godina karijere

„Prije je bio samo jedan medij i mnogo više kontrole. Ja sam za standardizaciju, ali protiv sam cenzure. Danas sve prolazi. No, sada publika može da bira koga će slušati i gledati. "- kaže Rinko Golubovićl, u Udri Muški.