Slušajte uživo:

Online radio UM

Gledajte uživo:

Radio u bojama

Slušajte uživo:

Radio Otvorena Mreža

Dragan Markovina: Mladi ljudi su ponovo ostvarili interakcije i žive stare ideje u novim aranžmanima

08. 02. 2019 - 08:03
|
|
by udrimuski.ba/karike.ba/Vanja Šunjić
|
foto: karike.ba

Dragan Markovina je povijesničar, publicista, kolumnista i ljevičarski aktivista. Osnivač je i prvi predsjednik stranke Nova ljevica u Hrvatskoj. Kroz svoj rad i angažman itekako se susreće sa mladim ljudima i ima priliku da čuje njihove stavove.

Za Omladinski magazin Karike razgovarala: Vanja Šunjič

Pošto je godina iza nas vrvila velikim obljetnicama i malim pobjedama sa profesorom Draganom Markovinom smo razgovarali o jugoslovenskom naslijeđu i afinitetima mladih da se bave ovim periodom i kulturnim prostorom.

Što našim mladima znače ’68., ’43., 1918. godina? Gdje imaju priliku da uče i informišu se o događajima iz tog perioda i imaju li interesa za to?

Nema smisla govorit generalno o mladima, jer u svakoj generaciji ima ljudi sa širokim interesima koji se o dosta stvari sami informiraju. Ono što pak možemo ponudit kao generalnu sliku je opća šutnja u obrazovnom sustavu o svim navedenim godinama, odnosno tek usputno spominjanje, bez problematizacije. Što se medija tiče, tu je situacija nešto bolja, ali opet tko još od mladih ljudi gleda kvalitetne dokumentarce, poput onog o našoj 1968. na Al Jazeere, čita ozbiljne portale i časopise i sl. Opet oni koje sam spomenuo na početku, kaže za početak razgovora professor Markovina.

 

Šta je ono što mlade najviše fascinira i sa čime se poistovjećuju kada se priča o ex-yu povijesti?

U onom prvom valu, kad se o Jugoslaviji i njenom nasljeđu uopće počelo javno govoriti, a to je negdje od 2000. naglasak je bio na produkciji nostalgije, kako simboličke, tako i kulturne. Možda i najveći simboli te reaktualizacije bili su dokumentarni film Igora Mirkovića, ‘Sretno dijete’ o zagrebačkoj novovalnoj sceni osamdesetih, zatim Leksikon Yu-mitologije i povratak partizanskih filmova na male ekrane.

Danas se pak to najviše manifestira usponom svijesti o tome da je riječ o jedinstvenom kulturnom prostoru i novim čitanjem socijalnih dostignuća, afirmaciji ženskih prava i vrijednostima stambene, hotelske i spomeničke arhitekture tog doba, koja je vrhunac doživjela aktualnom izložbom u njujorškoj MoMa-i.


Izvor: Novi List

Koliko im obrazovne institucije daju relevantne informacije i koliko žele da ih zainteresiraju?

Obrazovne institucije, osim rijetkih pojedinaca u njima, nastoje jugoslavensko nasljeđe temeljiti prešutjeti.

 

Kada pričamo o suvremenoj povijeti, da li su postjugoslovenski obrazovni sustavi zreli da mladima ponude informacije? Stalno se priča o revizionizmu, a još nismo dobili jednu, zajedničku povijest. Čemu uče mlade?

Historijski revizionizam koji je ovdje sve prisutniji, svodi se na vulgarnu negaciju svih vrijednosti socijalističkog i reafirmaciju kolaboracionističkih režima iz Drugog svjetskog rata. To se radi falsifikatima i prešućivanjem. Jedna istina nam naravno ne treba, međutim ono što nam treba je prije svega svijest o drugome i njegovim problemima. Tog doživljaja drugog na ovim prostorima uvijek manjka.

Na sreću, svjedoci smo jednog novog regionalnog povezivanja mladih, kroz festivalizaciju umjetnosti i kulture. Ma koliko je ovaj fenomen nekadašnjim kulturnim konzumentima bio neprihvatljiv, zahvaljujući književnim, filmskim, muzičkim i svim ostalim festivalima, mladi ljudi su ponovo ostvarili interakcije, sarađuju, druže se i žive stare ideje u novim aranžmanima.

 

Kako komentarišete ovaj fenomen i da li su kultura i umjetnost nešto što će ponovo spojiti i povezati ove prostore?

Činjenica da je ovdje riječ o jedinstvenom jugoslavenskom kulturnom prostoru nikad nije bila upitna, niti je on ikad prestao funkcionirati, pa čak i za vrijeme rata. I to bilo da je riječ o trash muzici i kič-kulturi, bilo da je riječ o alternativnoj ili pak visokoj kulturi. Ono što je danas novo jeste da sve veći broj ljudi u tome sudjeluje i razumije to kao normalno, jednako kao što je nova i činjenica da ljudi sve više neopterećeni pristupaju tom kulturnom prostoru, u kojem funkcioniraju oni najkvalitetniji.

 

Ma koliko imali dojam da desnica, fašizam i svi drugi izmi jačaju i da smo stalni svjedoci skrnavljenja materijalnog i nematerijalnog jugoslovenskog naslijeđa, postoje nove generacije koje pokušavaju da ožive duh “Sedme republike” koju je zagovarao pokojni Ante Perković.



Zadnje dodane

Nagrada 'Evropski muzej godine' dodijeljena muzeju iz Holandije

Specijalna priznanja dobili su - Muzej Apoksiomena iz Hrvatske, House of European History iz Belgije, Memorial de Verdun iz Francuske, Moesgaard muzej iz Danske, Museum Narodowe w Szczecinie – Centrum Dialogu Przelomy iz Poljske, Museum Pana Tadeusza iz Poljske, Museum Plantin-Moretus iz Belgije i World Nature Forum iz Švicarske

Za moj film treba mi producent sa mnogo para

Njegovo ime postalo je brend, a slogan “Odabrao Đelo Hadžiselimović” na odjavnim špicama dokumentarnih emisija koje je on odabrao, postao je dio žargona, fraza kojom se ističe kvalitet nečega

Preporučujemo