Slušajte uživo:

Online radio UM

Gledajte uživo:

Radio u bojama

Slušajte uživo:

Radio Otvorena Mreža

Dragan Markovina: Mladi ljudi su ponovo ostvarili interakcije i žive stare ideje u novim aranžmanima

08. 02. 2019 - 08:03
|
|
by udrimuski.ba/karike.ba/Vanja Šunjić
|
foto: karike.ba

Dragan Markovina je povijesničar, publicista, kolumnista i ljevičarski aktivista. Osnivač je i prvi predsjednik stranke Nova ljevica u Hrvatskoj. Kroz svoj rad i angažman itekako se susreće sa mladim ljudima i ima priliku da čuje njihove stavove.

Za Omladinski magazin Karike razgovarala: Vanja Šunjič

Pošto je godina iza nas vrvila velikim obljetnicama i malim pobjedama sa profesorom Draganom Markovinom smo razgovarali o jugoslovenskom naslijeđu i afinitetima mladih da se bave ovim periodom i kulturnim prostorom.

Što našim mladima znače ’68., ’43., 1918. godina? Gdje imaju priliku da uče i informišu se o događajima iz tog perioda i imaju li interesa za to?

Nema smisla govorit generalno o mladima, jer u svakoj generaciji ima ljudi sa širokim interesima koji se o dosta stvari sami informiraju. Ono što pak možemo ponudit kao generalnu sliku je opća šutnja u obrazovnom sustavu o svim navedenim godinama, odnosno tek usputno spominjanje, bez problematizacije. Što se medija tiče, tu je situacija nešto bolja, ali opet tko još od mladih ljudi gleda kvalitetne dokumentarce, poput onog o našoj 1968. na Al Jazeere, čita ozbiljne portale i časopise i sl. Opet oni koje sam spomenuo na početku, kaže za početak razgovora professor Markovina.

 

Šta je ono što mlade najviše fascinira i sa čime se poistovjećuju kada se priča o ex-yu povijesti?

U onom prvom valu, kad se o Jugoslaviji i njenom nasljeđu uopće počelo javno govoriti, a to je negdje od 2000. naglasak je bio na produkciji nostalgije, kako simboličke, tako i kulturne. Možda i najveći simboli te reaktualizacije bili su dokumentarni film Igora Mirkovića, ‘Sretno dijete’ o zagrebačkoj novovalnoj sceni osamdesetih, zatim Leksikon Yu-mitologije i povratak partizanskih filmova na male ekrane.

Danas se pak to najviše manifestira usponom svijesti o tome da je riječ o jedinstvenom kulturnom prostoru i novim čitanjem socijalnih dostignuća, afirmaciji ženskih prava i vrijednostima stambene, hotelske i spomeničke arhitekture tog doba, koja je vrhunac doživjela aktualnom izložbom u njujorškoj MoMa-i.


Izvor: Novi List

Koliko im obrazovne institucije daju relevantne informacije i koliko žele da ih zainteresiraju?

Obrazovne institucije, osim rijetkih pojedinaca u njima, nastoje jugoslavensko nasljeđe temeljiti prešutjeti.

 

Kada pričamo o suvremenoj povijeti, da li su postjugoslovenski obrazovni sustavi zreli da mladima ponude informacije? Stalno se priča o revizionizmu, a još nismo dobili jednu, zajedničku povijest. Čemu uče mlade?

Historijski revizionizam koji je ovdje sve prisutniji, svodi se na vulgarnu negaciju svih vrijednosti socijalističkog i reafirmaciju kolaboracionističkih režima iz Drugog svjetskog rata. To se radi falsifikatima i prešućivanjem. Jedna istina nam naravno ne treba, međutim ono što nam treba je prije svega svijest o drugome i njegovim problemima. Tog doživljaja drugog na ovim prostorima uvijek manjka.

Na sreću, svjedoci smo jednog novog regionalnog povezivanja mladih, kroz festivalizaciju umjetnosti i kulture. Ma koliko je ovaj fenomen nekadašnjim kulturnim konzumentima bio neprihvatljiv, zahvaljujući književnim, filmskim, muzičkim i svim ostalim festivalima, mladi ljudi su ponovo ostvarili interakcije, sarađuju, druže se i žive stare ideje u novim aranžmanima.

 

Kako komentarišete ovaj fenomen i da li su kultura i umjetnost nešto što će ponovo spojiti i povezati ove prostore?

Činjenica da je ovdje riječ o jedinstvenom jugoslavenskom kulturnom prostoru nikad nije bila upitna, niti je on ikad prestao funkcionirati, pa čak i za vrijeme rata. I to bilo da je riječ o trash muzici i kič-kulturi, bilo da je riječ o alternativnoj ili pak visokoj kulturi. Ono što je danas novo jeste da sve veći broj ljudi u tome sudjeluje i razumije to kao normalno, jednako kao što je nova i činjenica da ljudi sve više neopterećeni pristupaju tom kulturnom prostoru, u kojem funkcioniraju oni najkvalitetniji.

 

Ma koliko imali dojam da desnica, fašizam i svi drugi izmi jačaju i da smo stalni svjedoci skrnavljenja materijalnog i nematerijalnog jugoslovenskog naslijeđa, postoje nove generacije koje pokušavaju da ožive duh “Sedme republike” koju je zagovarao pokojni Ante Perković.



Zadnje dodane

DAMIR PILIĆ U ZAGREBU: O duhovima prošlosti i povratku fašizma

„Damir Pilić kombinujući nekoliko različitih narativnih tokova donosi pred čitaoca roman koji u svojoj osnovi postavlja pitanja koja se nerado postavljaju u ovdašnjoj književnosti. Ali ne na način da ih simplificira i svodi na ispovjedno, već se dobro osmišljenim okvirom priče nastoji dokučiti i nešto više od žurnalističkog prikazivanja poznatih datosti“, napisao je u kolovozu prošle godine Lupigin suradnik Đorđe Krajišnik, u prikazu romana „Kao da je sve normalno“, zaključujući kako taj roman otvara mogućnost da se o Sarajevu i Bosni i Hercegovini, njihovoj istorijskoj složenosti i ranama govori na drugačiji i literarniji način...

23. Festival komedije "SMIJEH JE LIJEK"

JU Centar kulture i mladih Općine Centar Sarajevo, i ove godine organizovati će Festival komedije “SMIJEH JE LIJEK“. Želja nam je da na ovim 23. susretima okupimo na jednom mjestu komedije iz BiH i regiona i podarimo našim sugrađanima smijeha koji nam je tako potreban u svakodnevnici.

Preporučujemo