Slušajte uživo:

Online radio UM

Gledajte uživo:

Radio u bojama

Slušajte uživo:

Radio Otvorena Mreža

„Teret“ na SFF-u: U ratu nema pobjednika. Svi su gubitnici, a film govori o teretu ratnog gubitka

15. 08. 2018 - 10:43
|
|
by udrimuski.ba/6yka.com
|
foto: 6yka.com

U Narodnom pozorištu u Sarajevu sinoć je premijerno prikazan film „Teret“ mladog srpskog redatelja Ognjena Glavonića u okviru Sarajevo Film Festivala.

Film slijedi Ognjenov dokumentarac iz 2016. godine o masovnim grobnicama jer je smatrao da nakon toliko prikupljenog materijala i godina istraživanja treba napraviti i ovakvu formu poruke.

U vremenu komercijalnih filmova i umjetnosti koja postoji radi sebe, a ne radi edukovanja, Glavonić se zasigurno ubraja u ozbiljne redatelje koji se bave temama od istinskog značaja i svjedočenja zanemarijući promotivnu dobit i odobravanja, samo šireći istinu.

„Teret“  je film o Vladi koji u nemogućnosti da nađe bolji posao prihvata ponudu da  vozi  kamion s ratom zahvaćenog Kosova natrag u Beograd koji je pod stalnim uzbunama zbog NATO bombardiranja. Vlada ne smije znati što vozi i novac mu je jako važan jer skrbi porodicu i bolesnu suprugu. Glavnu ulogu tumači Leon Lučev a u filmu se pored Pavla Čemerikića, Tamare Krcunović i Igora Benčina pojavljuje i Leonov sin, Ivan Lučev koji u filmu igra Vladinog sina.

„Teret“  nije samo film o Srbiji i sukobu na Kosovu, nego je i pun simbolike na temu raspada Jugoslavije.

Film je prepun simbolika koje svjedoče o generacijskom teretu naših roditelja, djedova i nas samih koji smo prolazili kroz rat, svega što smo gubili i svega što je u nama poput traga ostalo.

U ratu nema pobjednika. Svi su gubitnici, a film govori o teretu ratnog gubitka.

Teška tema, ipak, svjedočenje istine, samo po sebi nosi teret javnosti, osude onih kojima istina ne odgovara ili je žele drugačijom prikazati jer je umjetnost tu da podučava i svjedoči i čuva činjenice.

„Upravo zbog teške teme, od 2011. godine smo aplicirali na razne konkurse i nismo prolazili, ali na kraju je film prihvaćen od strane onih koji umjetnost doživljavaju kao mi„ – rekao je Ognjen na početku.

„Ovaj film je proglašen nepopularnim jer svjedoči istinu i govori o odgovornosti. Ovaj film nije ni anti-srpski, ni anti-bošnjački, ni anti-hrvatski. Ovo je film koji se bori protiv povijesti negiranja činjenica i drago mi je biti dio toga. Volio bih da su se neki zločini prihvatili i o njima istinito gvoorilo prije mnogo godina, ali kako to nije slučaj, onda mi, umjetnici moramo preuzeti taj teret kada politike ovog regiona kreiraju istine po svojoj želji „ – pojasnio je Leon Lučev, glavni akter koji glumi Vladu.

„Postojao je i otpor od strane kolega. Mislila sam ako govorim istinu i mam za to dokaze, neće biti onih koji će misliti drugačije ili to pokušavati osporavati. Ipak, snimanje ovog filma me je u tome razuvjerilo„ – dodala je Tamara Krcunović jedna od akterki filma.

„Nakon zadnjih 10 godina u većini filmova u kojima sam glumio smo pokušavali da otvorimo istinu na ovim područjima. Povraća mi se na to nakon 10 godina jer je situacija sve gora i gora. I DA,  bitno je ovo što radimo jer je jedino moguće za nas koji radimo da radimo ovako. A sa šta će biti s nama hoće li nas pobiti ili ovo sve preživjeti nemam pojma. Ovo je način koji živim. A često se pitam za koga ovo sve radim. Za sada i dalje vidim situaciju u kojoj fašisti i radikalisti divljaju ovim prostorima. Mi nećemo, barem ja neću odustati od ovoga. J**** ću majku do kraja.  Ovo mi je postalo mučno. Ja sam životni optimista ali mi je muka od svega. Mi smo kao neki ilegalci koji su getoizirani i kojima je sve manji i manji prostor djelovanja barem na ovim područjima. Jer ako se baviš nečim i baviš se onako kako se trebaš baviti onda nisi prihvaćen. Čak, ridikulozan jer ne radiš onako kako sistem očekuje„ – rekao je Lučev.

„Ja sam rođen u Prištini i uvijek mi je bio čudan taj amonizitet između Srbije i Kosova i inače svih drugih nacija. Mene je dokumentarac 'Dubina 2' najviše i motivisao i inspirisao da se odlučim prihvatiti ulogu kada me je Ognjen pozvao. Mislim da su ovakvi filmovi jedini način da dođe do jednog poboljšanja na ovim prostorima gdje će svako da prihvati svoje grijehe i reći DA, to je bilo, to smo uradili. To je za mene bitno i časno„ – izjavio je Pavle Čemerikić koji u filmu glumi stopera. 

BUKA:  Film je prepun snažnih simbolika. U jednoj dvominutnoj sceni opisa upaljača, uspjeli ste napraviti presjek historije naših prostora, koliko naše porodice generacijski traže kosti svojih najmilijih i koliko to ostavlja traga na njihovo stasavanje i cjelokupan život. Obzirom da se kao redatelj izdvajate odabirom društveno-odgovorne teme, smatrate li da je upravo prihvatanje činjenica i istine put ka suočavanju sa prošlošću i da li je put ka oslobađanju od tereta upravo prihvatanje istine onakvom kakva jeste a ne kakvom bi je mi željeli da bude? 

„ Film sam spremao 7 godina i sa ove perspektive, siguran sam da mu ne bih dao ovaj naziv. Ne znam kako bih ga nazvao ali ovako sigurno ne bih. Film prati jedan dan, jednog vozača i u metafori njegovog zaduženja, opisan je način realizacije i zataškavanja jednog zločina. Nisam zadovoljan odabirom naziva filma, najradije bih ga promijenio. Metaforičan jeste ali banalno. Ne znam kako bih ga sada nazvao. Ostalo je tako prije 7 godina. Sve te simbole sam se trudio prikazati kakvi jesu i kakav značaj imaju da se sve to poveže i dobije drugi smisao.  Simbolika samog naziva filma je značajna. Metafora koja se prema riječima reditelja može gledati kao teret kamiona glavnog aktera, kao teret života, teret prošlih i budućih generacija, teret historije ovih prostora općenito.  Meni je dovoljno što ste tako shvatili film. To je moj odgovor.  Čim ljudi čuju da je ovo ratni film postoji vid otpora. Čim čuju da se radi o filmu o zločinu, ovo zasigurno nije film za široke mase. Ne znam koliko je ovo primamljivo drugima, znam koliko je primamljivo meni. Među nama postoje filmski stručnjaci koji govore o „navodnim masovnim grobnicama. Oni su tu, među nama u našim lokalnim sredinama. Mi jedni druge blokiramo u radu i u širenju istine.  Želim da ovaj film posluži budućim generacijama kako se zločini ne bi ponavljali na ovim prostorima„ –– izjavio je redatelj Glavonić za BUKA-u. 

Na putu ka suočavanju sa prošlošću, moraju se prihvatiti činjenice da bi se gradila budućnost.

Suočavanje sa istinom je jedini put ka oslobađanju od tereta koji su opisani u ovom filmu. 
Snimanje filma je trajalo 31. dan a prikazuje 1, 5 dan glavnog aktera na putu u čak 40 lokacija, i  bilo je podložno promjenjivim vremenskim prilikama i limitiranom budžetu.

Ako sjajnom filmu dodate i sjajnu glumačku ekipu, film je zasigurno jedan od onih koje morate pogledati.

Film će u novembru tekuće godine biti premijerno prikazan u Srbiji i na pitanje kakve reakcije očekuju tamo, cjelokupna ekipa je saglasna da će sigurno biti negativnih komentara ali da ih oni ne zanimanju i da će ostati ponosni na sve što su do sada uradili i postigli.



Zadnje dodane

Prva uloga na filmu

Mlada zenička glumica Adna Hasanić (24) dobila je prvu ulogu u dugometražnom filmu “Ženski orkestar”, čiju režiju i scenarij potpisuje Irac bh. porijekla Mirsad Ademović

Preporučujemo