Slušajte uživo:

Online radio UM

Gledajte uživo:

Radio u bojama

Slušajte uživo:

Radio Otvorena Mreža

Selma i Edita, oprostite što ste živjeli u državi gdje je sve moguće i gdje je sve dozvoljeno

10. 10. 2019 - 15:56
|
|
by udrimuski.ba / Studenti psihologije / Nerma V.
|
foto: screenshot / facebook

10.10. 2019. je tri godine od smrti Selme i Edite.

10.10. 2019. je tri godine od kako se porodice suočavaju sa najvećim gubitkom ikad, 

10.10. 2019. je tri godine od kako su ugašena dva života, a trkači još vladaju cestama,

10.10. 2019. je tri godine od kako porodice dolaze u grad koji im je uzeo ono najdraže,

10.10. 2019. je tri godine od kako se prijatelji sjećaju svojih prijateljica, sistem ih je uzeo,

10.10. 2019. Država je malo šta uradila 

I danas, 10.10.2019, i 10.10.2020, i svih 10tih, 10tih ćemo ih se sjećati, voljeti ih, poštovati njihovu nevinost i boriti da se ne zaborave. 

Kada djetetu otmu igračku u vrtiću, dođu mama i tata da to riješe. Kada u osnovnoj i srednjoj školi dobije lošu ocjenu ili neopravdan čas, kriv je nastavnik, profesor, a ne vaše dijete. Je li tako?

E pa, dragi roditelji upravo to je glavni problem nesreće koja se desila tačno prije tri godine, kada je Sanjin ubio dvije djevojke. Dvadesetogodišnjakinje. Vrijedne i uzorne studentkinje. Pune života…

Nije Sanjin sam sjeo za volan vozila od stotinu i kusur konja. Nije Sanjin sam svojim trudom zaradio za vozačku dozvolu. Kao ni igračke sa početka teksta. Vi ste mu, dragi roditelji, omogućili da postane ubica…

Nisu Selma i Edita krive što je vaše dijete naviklo da u životu dobije sve što poželi. Niti su položile vozački ispit sa 18 godina i jednim danom starosti. Vaš sin, pretpostavljam jeste, jer ste ga vi tome naučili.

Nisu Selma i Edita krive što ste mislili da se svi problemi mogu riješiti novcem. Da li je možda, vaš dragi sin, upisao fakultet i trudio se da postane bolji čovjek? Da li je možda, morao da nekako da se izbori sa malim ili nikakvim džeparcem, kilometrima daleko, kako bi na sve načine svoje roditelje učinio ponosnim? Da li se trudio da postanje bolji čovjek, a danas-sutra nekome dobar roditelj?

Ne nije, ali je znao da zaustavi život onima koji to jesu znali. Djevojkama, koje su se borile za svoje bolje sutra. Da uče, polažu ispite, svoje roditelje čine ponosnim.

U cijelo toj tužnoj priči stradaju najčestitiji, oni koji vjeruju drugima, koji su vaspitani da pređu preko pješačkog na zeleno svjetlo, što uče i vjeruju da će moći bez “znam nekog” da se zaposle, što vjeruju da auto staje na crveno, da dobra djeca ne kradu, da treba biti pošten. Oni koji nedjeljom zovu drugare slične sebi, iz malih u malo veće gradove, da se počaste, zajedno podijele ono malo hrane što su ponijeli od kuće. Te najukusnije obroke za puta, redovno oplakane nadom i brigom porodice. Oni koji su izabrali da je znanje svetinja, a ne snalažljivost.

Prošli smo mnogo puta kraj Selme i Edite, sigurno, ali ih nismo primijetili. Svjetla tranzicijskih reflektora obasjavaju neku drugu djecu, koja ne pješače, ne čekaju, ne strepe za posao, djecu koju čuvaju, djecu koja postanu milioneri kad i punoljetni…

Ako mislite da je tu kraj vašoj krivici varate se.

A vi Selma i Edita, oprostite što ste živjeli u državi gdje je sve moguće i gdje je sve dozvoljeno. Oprostite, što vam nije dato da se vaš trud, vaspitanje, i kultura isplate.

 

TAGOVI:



Zadnje dodane

Preporučujemo

Profesor Radiša Antić: „Zlo ne postoji kao imenica i nema ontološku vrijednost“

Antić: „Smisao života je sreća. Cilj ljudskog života je sreća. Depresija je bolest savremenog svijeta, od koje obolijevaju i djeca i tinejdžeri.Svijest mora postati samoreflektivna. Jedina smo inteligencija za koju znamo koja postavlja pitanja univerzuma. Kada bismo mogli doći do smisla, a samo ga Bog može dati, to može dobrim dijelom riješiti probleme sa kojima se suočavamo.“