Slušajte uživo:

Online radio UM

Gledajte uživo:

Radio u bojama

Slušajte uživo:

Radio Otvorena Mreža

Ivo Andrić: Nije najveća budala onaj koji ne zna čitati, već onaj koji misli da je sve što pročita istina

04. 08. 2019 - 18:42
|
|
by udrimuski.ba / Citati Ivo Andrić
|
foto: oglas.rs

Čini mi se da ću umeti dočekati smrt kako sam i život primao, mirno i hladnokrvno, kao zanimljiv, Netražen poklon. Čini mi se!

Otišao sam. Iza mene je ostalo sve što su ljudi rekli, kao pramičak magle koji se gubi. A sve što su učinili, ponio sam na dlanu jedne ruke.

Smrt briše samo nestvarne veličine, a istinske učvršćuje i uzdiže.

"Velika, prava ljubav pokazaće svoju punu snagu samo onda ako uspije da od dvoje ljubavnika, slabih ljudi, načini stvorenja koja se ne boje ni promjena, ni nesreća, ni rastanaka, ni bolesti, ni života ni smrti."

"Ne plašim se ja toliko samoće, koliko sebe samog, jer postoji samoća koja spašava i samoća koja zna smrviti čovjeka. Zato treba biti oprezan sa samoćom. Treba prepoznati gdje su njene granice i procijeniti koliko možeš primiti samoće, one koja te može oplemeniti i nadograditi, a čuvati se od one koja te može uništiti i slomiti, ako nisi dovoljno spreman za nju. "

Beskorisno je u starosti produžavati život. Mladost treba produžavati.

Život nam vraća samo ono što mi drugima dajemo.

Ćutanje je teško samo onima koji ne misle.

Čudno je, kako je malo potrebno da budemo sretni i jos čudnije, kako nam često baš to malo nedostaje.

Sva iskušenja, sva ispaštanja i sve patnje u životu mogu se mjeriti snagom i dužinom nesanica koje ih prate.

Rana koja se krije, sporo i teško zacjeljuje.

Ljepša duša dublje jeca.

Tko čini dobro, od njega se još više dobra očekuje.

Žena stoji kao kapija na izlazu kao i na ulazu ovoga svijeta.

Ono što je najljepše na iskrenoj i dubokoj ljubavi na kojoj je sve lijepo, to je da u odnosu prema onome koga volimo nijedna naša mana ne dolazi do izraza.

Mnogo šta što je zlo u nama izcezava, a ono što je dobro ustostručuje se.

Što ne boli to nije život, što ne prolazi to nije sreća.

Prevariti se u jednoj velikoj nadi nije sramota. Sama činjenica da je takva nada mogla da postoji vrijedi toliko da nije suviše skupo plaćena jednim razočarenjem, pa ma kako teško ono bilo.

Znaci koje ostavljamo iza sebe neće izbjeći sudbinu svega sto je ljudsko: prolaznost i zaborav. Možda će ostati uopšte nezapaženi? Možda ih niko neće razumjeti? Pa ipak, oni su potrebni, kao što je prirodno i potrebno da se mi ljudi jedan drugom saopštavamo i otkrivamo. Ako nas ti kratki i nejasni znaci i ne spasu od lutanja i iskušenja, oni nam mogu olakšati lutanja i iskušenja i pomoći nam bar time što će nas uvjeriti da ni u čemu sto nam se dešava nismo sami, ni prvi ni jedini.

Između bojazni da će se nešto dogoditi i nade da možda ipak neće, ima više prostora nego što se misli. Na tom uskom, tvrdom, golom i mračnom prostoru, provode mnogi od nas svoj vijek.

Čuvajte se onoga koji živi u vama i na kojeg zaboravljate, a koji često, pred veče, donosi brza rješenja zbog kojih se, te iste noći, budite kao od udarca i, obliveni vrelim znojem kao rastopljenim olovom, propadate od sramote zbog sinoćnih lakomislenih odluka .

Dođu tako ponekad vremena, kada pamet zašuti, budala progovori, a fukara se obogati.

Zato što mogu i što se usuđuju o svačemu svašta kažu, oni misle da sve znaju.

Čini mi se kad bi ljudi znali, koliko je za mene napor bio živjeti, oprostili bi mi lakše sve zlo što sam počinio i sve dobro što sam propustio da učinim, i još bi im ostalo malo osjećanja da me požale.

Nezadovoljstvo samim sobom, u prvom redu, a zatim svim ostalim na svijetu, bilo je i ostalo osnov moga duhovnog bića, bez obzira na prolazna raspoloženja i trenutna mišljenja koja sam mogao da imam i uspio izrazim.

Poslovicama se kod nas ubijaju ljudi na najbrži i najnepravedniji način.

Što je više pazio šta će uraditi, sve se teže rješavao da uopće nešto uradi, i sve je manje i radio.

Ima ljudi čiji je život trag u vodi. Nevidljivi su, nečujni, nestvarni, bez otisaka u pješčanoj pustinji čovječnosti. Ne znamo odakle su među nas došli, a kad odu, zašto su i kuda otišli.

Dok su bogovi zemljom greli, tako smo ih prepoznavali. Kad nas napustiše, od njihove moći ljudi naslijediše jedino sposobnost da žive, ali ne da budu.

Svi smo mi mrtvi, samo se redom sahranjujemo

Smisao i dostojanstvo puta postoje samo utoliko ukoliko umemo da ih nađemo sami u sebi.

Toliko je živa kod slabog čovjeka potreba da se vara i tako neograničena mogućnost da bude prevaren.

Vrline jednog čovjeka mi primamo i cijenimo potpuno samo ako nam se ukazuju u obliku koji odgovara našim shvatanjima i sklonostima.

Veliki praznici i svečani dani mogu da pokažu koliko su nam daleki i oni koje smatramo najbližima.

Samoća je raskoš bogatih duhova.

Nije najveća budala onaj koji ne zna čitati, već onaj koji misli da je sve što pročita istina.

Bezbrižna ravnodušnost je veliki dar i moćno oružje mladosti.

Ja se ne bojim ljudi, već onog neljudskog u njima.

TAGOVI:



Zadnje dodane

Preporučujemo

Novi dogovori SDA, SBB, DF-a o rušenju kantonalne vlasti

Predsjednici Stranke demokratske akcije, Stranke za bolju budućnost i Demokratske fronte Bakir Izetbegović, Fahrudin Radončić i Željko Komšić dogovorili su zajednički nastup na državnom i federalnom nivou vlasti, ali i u Kantonu Sarajevo. To, u prevodu znači da će SBB i DF izdati Šestorku i krenuti sa SDA u rušenje kantonalne Vlade

Ante Tomić: Da sam ja neko…

Da sam ja neko, učio bih djecu da se i u Mostaru, Travniku, Jajcu, Bobovcu igra šah, ali da se šahovnica, ipak, ne nalazi na bosanskoj zastavi!