Slušajte uživo:

Online radio UM

Gledajte uživo:

Radio u bojama

Slušajte uživo:

Radio Otvorena Mreža

Kad je saznao da je bolestan, Toma Zdravković je otpjevao najljepšu ljubavnu pjesmu ruskog pjesnika!

20. 11. 2017 - 17:27
|
|
by udrimuski.ba
|
foto: prtscr

Na današnji dan 1938. godine, rodio se Toma Zdravković (20.11.1938 - 30.09.1991.) jedan od najvećih boema jugoslovenske narodne muzike.

Bio je čovjek koji bi jednoga dana bio ekstremno bogat, a već sledećeg nije imao ni za hljeb i mlijeko. Vjeruje se da kada je umro, nije imao para ni za sahranu, jer je navodno sve potrošio na poroke.

Pjesma "Čekaj me" je mnogima najpoznatija po interpretaciji Tome Zdravkovića, a prevedena je na čak 35 jezika.

"Čekaj me, i ja ću sigurno doći" je po mišljenju mnogih, jedna od najljepših ikad napisanih ljubavnih pjesama. Napisao ju je Konstantin Simonov, a zbog uslova u kojim je nastala ušla je u antologiju.

Simonov je bio veliki ruski pisac, pjesnik i patriota kog je sudbina često odvodila na ratne frontove. Beznadežno je bio zaljubljen u Valentinu Serovu, tada najljepšu i najpopularniju glumicu. Ona je, međutim, bila udata. Pošto je suprug general, koga je jako voljela, preminuo, Valentina je dugo patila. Potom se upuštala u mnogobrojne ljubavne afere, ali nikog nije uspjela da zavoli kao svog pokojnog supruga.

A onda, ratne 1940. godine upoznala Simonova, koji je godinama maštao o njoj. Ušli su u vezu koja je bila sve ono o čemu je pisac maštao, ali, nevolje tek dolaze. Simonov je otišao na ratište i u jeku najvećih borbi shvatio je da se neće vratiti kući živ. Jedino što ga je održavalo bila je fotografija i misao na svoju prelijepu Valentinu koja je željno iščekivala da joj se vrati. Tada je odlučio da joj napiše pjesmu koja će joj govoriti koliko je on voli, čak i kada ga ne bude više.

Pjesmu, koja je trebala da stigne Valentini poslije njegove pogibije je stavio u džep, mirno iščekujući svoj sudnji dan. Međutim, desilo se čudo – jedinica u kojoj se Simonov nalazio nekako je izbjegla finalni udar neprijatelja, i pisac se, živ i zdrav, vratio kući svojoj dragoj, sa pjesmom u džepu.

Vjenčali su se 1943, a pjesma o ljubavi koja nadjačava smrt u kombinaciji sa “hepiendom” obišla je cijeli svijet, i prevedena na čak 35 jezika!

No, par narednih godina nije imao sreće. S obzirom da su bili jako popularni, plasirane su glasine da je Valentina varala Simonova dok je bio na ratištu i pisao joj “najljepšu pjesmu na svetu“. Iako se dokazalo da to nije istina – general Rokosovski, s kim su joj pripisivali aferu, je već bio u sretnoj i dugoj vezi, a glumicu je sreo na kratko tek nekoliko puta, a brak glumice i pisca je bio uzdrman.

Njena karijera kreće silaznom putanjom, Simonov je napušta 1957, ona se odaje alkoholizmu i umire sama 1975. u Moskvi. 

Pjesma je, međutim, postala besmrtna, sinonim za ljubav koja prevazilazi sve prepreke i vrijeme. Mnogi umjetnici širom svijeta su je interpretirali kroz muziku ili recital, a sa naših prostora Rade Šerbedžija i Toma Zdravković.

Neki izvori navode da je Zdravković odlučio da izvede ovu pjesmu nakon što je saznao da je bolestan. Muziku, prepjev i modifikaciju teksta uradio je Milutin Popović Zahar.

 



Zadnje dodane

Zdravko Čolić: Da nisam muzičar, bio bih jednako uspješan fudbalski golman

Zdravko Čolić, miljenik žena svih generacija kazao je kako bi, da nije postao veliki muzički umjetnik, bio jednako uspješan fudbalski golman. Na promociji dokumentarnog filma o legendarnom Draganu Džajiću u Beogradu među zvanicama bio je i Čola, kojem je fudbal bio prva ljubav, a i dan danas ga bez izuzetka prati

Preporučujemo

Mektić: Djeca u RS-u će postati najamnici

Izgubila se osnova za život ovdje u RS, postali smo ljuštura. Ovdje se mora početi gledati šta hoće narod. Narod hoće posao i hoće da živi. Može li iko saslušati narod? Dodik je jednom rekao da je bolje ovdje nego u Švajcarskoj