Slušajte uživo:

Online radio UM

Gledajte uživo:

Radio u bojama

Slušajte uživo:

Radio Otvorena Mreža

Učenici obaraju Guinessa: 20 ruku za jednim klavirom

13. 11. 2017 - 23:19
|
|
by udrimuski.ba / N1
|
foto: N1

U Sarajevu traju vježbe za obaranje Guinessovog rekorda. Učenici iz različitih muzičkih škola u Bosni Hercegovini udružili su 20 ruku kako bi uspješno oborili ovaj rekord.

Četiri škole, 20 ruku za jednim klavirom - vježba kako bi oborili Guinessov rekord u najmnogoljudnijem sviranju klavira.

"Mi smo skoro pa sigurni da ćemo oboriti taj Guinessov rekord. Kada je riječ o jednom mladom, kreativnom timu, na čelu sa našom glavnom producenticom Ivom Pašić, nije teško doći do tih genijalnih ideja i kasnije ih realizirati", kaže Nataša Ristić, koordinatorica projekta.

Postojeći rekord postavljen je prije tri godine - kada je italijanska profesorica Anđela Montemuro sa svojih 17 učenika svirala kompoziciju francuskog kompozitora Alberta Lavignaca. Za bosanskohercegovački rekord, istu kompoziciju će za 20 ruku prilagoditi Đorđe Jovančić.

"To vam je kao da pišete potpuno novu kompoziciji - u suštini je kompleksno, pogotovo za mene koji nisam, a vjerujem da ne može ni veliki broj muzičara i kompozitora da se pohvali time da je imao priliku da piše jednu kompoziciju za 20 ruku na klaviru. Mislim da je to nešto što je nestandardno i nesvakidašnje i zaista izazov u pravom smislu te riječi", tvrdi Jovančić,.

Učenici osnovnih i srednjih muzičkih škola sa područja grada Sarajeva i Istočnog Sarajeva - svoje ruke udružili su kako bi se u sarajevskoj Vijećnici oborio postojeći Guinessov rekord.

Ovdje, u sarajevskoj Vijećnici 12. decembra u 12 sati 20 vrijednih ruku dat će sve od sebe da obori postojeći Guinessov rekord u najmnogoljudnjijem sviranju klavira. Organizatori ovog projekta kažu kako je ideja rezultat promišljanja da se obogati kulturna scena našeg prostora kako bi dugoročno obezbijedili pozitivan utjecaj na mlade umjetnike.



Zadnje dodane

Teško je zaboraviti Tita

Dok je bio baš je bio, sa nama i sa svijetom. Dok je bio, on je bio Sunce nad planetom. Dok je bio, baš je bio, junak u priči. Dok je bio, on je bio da se njime diči...

Odakle vam pravo? Da ponovo ginu naša djeca?

Moje korijenje počupano je 21. aprila 1992. godine. Otrgli su me od svega što je trebalo da bude život. Sjeli smo u posljednji voz koji se pruženim šinama lijeno kotrljao prema Banjaluci. Gužva… I danas pamtim te mirise i majčine riječi:”Proći će, vraćamo se za 15 dana”

Preporučujemo