Slušajte uživo:

Online radio UM

Gledajte uživo:

Radio u bojama

Slušajte uživo:

Radio Otvorena Mreža

Kratka ljubavna

17. 07. 2017 - 13:03
|
|
by udrimuski.ba/Denis Dželić
|
foto: udrimuški.ba

Uvijek kad posjetimo domovinu, supruga i ja svratimo na Vrelo Bosne. Volimo čuti žubor, upiti ga u dušu i ponijeti sa sobom da nas krijepi u dugim, bijelim noćima Skandinavske zime. Spustimo se na deku i grijemo stare kosti na toplom suncu.

Ljeto je, na sve strane puše se roštilji, miriše domovina.

Hranim dušu ljepotom, tražim inspiraciju. Vrelo je neiscrpan izvor.

Žubor rijeke je govor mrtvih, njega razumiju samo oni koji razgovaraju sa pticama i cvijećem.

Krvotok mi zapjenuša, zabublaše mjehurići šampanjca, srce Igman, pumpa i žubori skrivenom čežnjom. Pod dvogrbom kamilom, Igmanom curi mlijeko, izbija silovito i razlijeva se u lokve i jezera. Jedno jezero me je očaralo svojom mističnošću. Po njegovom koritu pužu divovske hobotnice. Vodeni vjetar leluja mokru čipku strgane vjenčanice razapete po patuljastim borićima. Pod modrom skramom blago se njiše minijaturna šuma, livadice, proplanci. Jezerom zelenila koje postaje plavo i plavetnila koje zeleni plove dvije patke, iza njih ostaje otisak sa kestenova lista. Pod njima se sve leluja, treperi, vedri. Hladna vodena torta isječena jednom kriškom kao klin otiče, bježi u slapove i kaskade, tu pjena postaje huk, tu sevdah žubori djevojačkim kikotom. Proteže se Bosna i pravi nestašluke nekoliko metara gdje se umiruje i mili kao potočić, lazi kao zmija šarka po pjeskovitom koritu. Dvije harfe od labuđeg perja plove kao vikinške galije. Prilazi joj drugi rukavac, tu se oni zagrliše i poljubiše, zavaljaše kao dva rvača, zapjeniše, pod kumom mostićem kao vitica na prstu, njihova ljubavna igra rodi još jedno jezero. Ukrštaju se rukavci, sudaraju, razvode, goje i tove, debljaju sve do konačne forme rijeke Bosne koja dostojanstveno poteče i zakrenu iza zelenila.

Ta ljepota me prenula iz učmalog života izbjeglištva. Kao da govori da za ljubav čovjek nikada nije star. Posmatram oko sebe, guste grane su zaklonile nebo. Za oči mi zape jedna klupa odmah pored vode malo zaklonjena žbunjem. Na njoj sjedi jedan zaljubljen par. Opkoračili je nogama, grle se i ljube ne obazirući se ni na koga. Ona mu ljubi lice, oči, čelo, prste, liže ga kao pas svoje šape. On se prepustio njenim čarima. Tigrica je, ustaje, povlači ga za ruku, mami u gustu šumu daleko od radoznalih očiju. On je poslušan, dahće kao psić. Ljubavni nagon ne poznaje granice, čini ljude slijepim. Njene ruke prebiru po njegovim leđima, on joj uzvraća istom mjerom. Iznad njih se kovitla nevidljiv ljubavni oblak. Nedugo potom ustadoše i uputiše se negdje na skrovitije mjesto, vodeći se za ruke kao djeca. Njihovo mjesto zaposjeo je drugi par i nastaviše već viđene scene. Ponavljalo se to nekoliko puta, jedni su odlazili drugi dolazili.

- Kakvu magiju krije ta klupa? – pitao sam se.

Iskoristio sam priliku, dok je bila slobodna, prišao joj i zagledao se u njene magične daske. Ništa neobično. Klupa kao klupa. Zavirio sam u okolno žbunje, da se možda tu negdje nije sakrio mali amor sa lukom i strijelom. Ničega nema, tek jedna potrgana plastična vrećica lijeno pluta. Tu je i labud koji kruži i u širokom krugu obilazi oko tog mjesta. Stajao sam zatvorenih očiju i čekao da me nešto pogodi, da se nešto dogodi, ali uzalud. Vratih se na svoje staro mjesto. Kao da su čekali da se sklonim, novi par odmah zauze klupu.

Ova ljepota Bosne izazvala je ljubavnu glad, hladna voda, ptičji poj, olistale krošnje drveća, sevdalinka u zraku. Klimaks. Željan sam ljubavi!

- Gdje je ona?

Ona sjedi i čita trač novine. Polako sam sjeo, spustio ruku na njeno rame i prošaputao!

- Voliš li me?

- Šta?

- Voliš li me?

- Ja budale!

 Zbunila se, kiselo nasmiješila, vidjevši kako se durim, prošaputala.

- Naravno da volim.

A meni b`i drago, kao da sam htio reći: bolje i jedna žiška ljubavi nego živjeti u mraku.

Autor: Denis Dželić

 

Zadnje dodane

Rana jesen

Otkako sam te upoznao ljepota me ne prestaje pratiti. Ona je oko mene, ona je u meni. Čim pomislim na tebe obuzme me milina, blaženstvo mi zapali tijelo. Izašao sam na balkon da umirim srce i uživam u ljepoti prvog dana jeseni