Slušajte uživo:

Online radio UM

Gledajte uživo:

Radio u bojama

Slušajte uživo:

Radio Otvorena Mreža

Istinita priča: Koliko stvari propuštamo u svom životu

19. 05. 2017 - 09:20
|
|
by udrimuski.ba / Poučne priče
|
foto: Mkliemand - DeviantArt

Čovjek je sjedio na stanici metroa u Washingtonu D.Č. i počeo svirati violinu. Bilo je hladno decembarsko jutro. Svirao je šest Bahovih komada oko 45 minuta. Za to vrijeme, posto je bilo radno jutro, izračunato je da je bar tisuću ljudi prošlo kroz stanicu, najveći broj njih odlazeći na posao.

Nakon tri minute sredovječni čovjek je primijetio glazbenika koji svira. Usporio je, zastao na par sekundi a onda požurio da stigne na vrijeme. Minutu kasnije, violinista je primio prvi dolar kao napojnicu: žena mu je bacila dolar u kutiju bez zastajanja, i nastavila hodati. Nakon par minuta neko se naslonio na zid da ga sluša, ali je onda čovjek pogledao na sat i ponovno počeo hodati. Očito je kasnio na posao.

Najviše pažnje je pokazao trogodišnji dječak. Majka ga je pošurivala ali je dijete zastalo da čuje violinistu. Majka ga je povukla i dijete je nastavilo hodati neprestano se osvrčući. Takvu reakciju pokazalo je jos nekoliko djece, ali svi roditelji bez izuzetka, primorali su ih da nastave dalje.

Za 45 minuta sviranja, samo šest ljudi se zaustavilo i kratko slušalo glazbu. Oko 20 je dalo novac, ali su nastavili hodaju normalnom brzinom. Sakupio je 32 $. Kada je prestao svirati, nastala je tišina ali to nitko nije primijetio. Niko nije zatapšao niti je pokazao bilo kakvu reakciju.

Niko nije znao da je violinista bio Joshua Bell, jedan od najboljih glazbenika svijeta. On je svirao neka od najintrigantnijih djela ikada napisanih, na violini vrijednoj 3,5 milijuna dolara. Dva dana prije sviranja u metrou, Joshua Bell je rasprodao koncert u Bostonskom kazalištu gdje je karta koštala 100 $.

Ovo je stvarna priča. Joshua Bell je svirao inkognito u okviru eksperimenta koji je organizirao list Washington Post, o percepciji, ukusu i prioritetima koje ljudi imaju.

Osnovno pitanje za eksperiment je bilo

Na javnom mjestu u neadekvatno vrijeme

Da li primjećujemo ljepotu?
Da li zastajemo da bismo u njoj uživali?
Da li prepoznajemo talenat u neočekivanom kontekstu?

Jedan od mogućih zaključaka ovog iskustva mogao bi biti: Ako nemamo minut da zastanemo i slušamo jednog od najboljih glazbenika svijeta koji svira najbolju ikad napisanu glazbu, koliko drugih stvari onda tako propuštamo?

Zadnje dodane